Prvi dan trodnevne duhovne obnove pred blagdan sv. Ivana Kapistrana, zaštitnika Beogradske nadbiskupije

U četvrtak 20. oktobra klanjanjem Presvetom Oltarskom Sakramentu u 17.00h započela je trodnevna duhovna obnova u konkatedralnoj crkvi Krista Kralja u Beogradu pred proslavu blagdana sv. Ivana Kapistrana, zaštitnika Beogradske nadbiskupije. Euharistijsko klanjanje vodio je vlč. Ivan Poleto, župnik u Jagodini.
U 18.00h euharistijsko slavlje predslavio je mons. Valter Župan, krčki biskup u miru. Na početku misnoga slavlja naš nadbiskup i metropolit mons. Stanisalv Hočevar izrazio je radost i zahvalu mons. Županu koji je čak s otoka Krka (Hrvatska) došao da bi predvodio ovu trodnevnu duhovnu obnovu. Uz celebranta mons. Valtera koncelebrirali su don. Aleksandar Kovačević, generalni vikar, kancelar i župnik Krista Kralja, fra Leopold Rochmes i vlč. Ivan Poleto, župnik iz Jagodine i glavni urednik Blagovesti.
Mons. Župan je u nadahnutoj homiliji istaknuo da je počašćen da može u Beogradu predvoditi ovu duhovnu pripremu za blagdan svetog Ivana Kapistrana, kojeg naša nadbiskupija posebno slavi. U ovom izvještaju donosimo cijelu propovijed mons. Valtera Župana: „Na početku želim reći samo to da je sv. Ivan Kapistran bio vrlo učen, sposoban i vješt, te da je briljantno diplomirao i postao sudac, ali kasnije je odustao od karijere i postao franjevac. Želim naglasiti da je sva njegova veličina i slava upravo u tome što je postao redovnik, a ono prije nema danas nikakve važnosti.
Želim započeti naša razmatranja i pobude prigodom pripreme za njegov blagdan, koji je ne samo za grad Beograd i vašu nadbiskupiju, nego za čitavu Europu vrlo važan.
Vidite, braćo i sestre, što je značilo jedno temeljito obraćenje i prihvaćanje života po Evanđelju. Imao je veliko značenje za čitavu Europu, ne samo za vaš grad. Zato vam želim upravo progovoriti o važnosti temeljitoga života po evanđelju. Ali da bi se to moglo, jasno da treba najprije biti poučen o tome, o radosnoj vijesti što nam ju je Bog Otac po svome Sinu Isusu Kristu javio i pozvao nas da joj povjerujemo. Zato je potrebno slušati i čuti Božju riječ, ne držati se daleko od nje. Zbog toga je svaka nedjelja važna. Zato je Isus čitavo vrijeme svoga javnoga života i djelovanja provodio u molitvi, razgovoru sa svojim Ocem Bogom. Apostol Pavao je sasvim jasno rekao i napisao: „Mene Krist nije poslao krštavati, nego propovijedati. A onda tko bude povjerovao može se i treba krstiti. Ali najprije dolazi pouka, znati, doznati o tom divnom Božjem planu koji Bog ima s nama. To je plan, kako mi kažemo spasenja, plan po kojemu Bog hoće da svi budemo sretni i uživamo s njime zauvijek, vječno. Zato Isus i naređuje svojim apostolima: „Idite i propovijedajte evanđelje svakom stvorenju, učinite mojim učenicima sve narode“.
No, jasno je da je uvjet toga doznati, što je to, koji je to divan, velik Božji plan. Bog postupa s nama kao sa slobodnim stvorenjima, On poštuje našu slobodu. Nema kod Boga na silu: nego „ako hoćeš unići u život“ onda idi za mnom. Zato je Isus tri godine poučavao svoje učenike i još im je posebno govorio i tumačio, te svojim primjerom pokazivao. Upravo ovo što sam malo prije rekao, a nisu moje riječi, nego apostola, velikog propovjednika svetoga Pavla.
Krist me nije poslao krstiti nego propovijedati, mora nam dobro biti na pameti da moramo, ako hoćemo zadobiti spasenje, biti poučeni u vjeri, u nauku Isusa Krista. A prvi i osnovni uvjet i način jest taj da ne bježimo od Božje riječi, nego da ju čujemo i poslušamo, naročito u nedjelje. Crkva kao dobra majka i mudra učiteljica svake nam nedjelje, istina ne samo na nedjelje nego svakoga dana, naviješta ono što Bog govori. No naročito želim naglasiti važnost nedjelje, koju zovemo s pravom Danom Gospodnjim.
To je dan našega Gospodina Isusa Krista, dan njegova uskrsnuća. Sasvim je sigurno da su odmah nakon Kristova uskrsnuća Isusovi učenici se sastajali na slavljenje i molitvu. Znamo da su osam dana nakon Uskrsnuća Isusovi apostoli bili u dvorani zadnje večere kada je Isus došao k njima. Upravo tako i mi se sastajemo svake nedjelje da slavimo euharistiju, hranimo se Isusovim tijelom. Isus je jasno rekao: „Tko jede moje tijelo i pije moju krv ima vječni život i ja ću ga uskrisiti. Tko ne jede moje tijelo nema života u sebi“.
Ali od prvih vremena kršćanstva prije euharistije svaki se put čitala i onda tumačila Božja riječ. I danas Crkva nalaže svećenicima da Božju riječ navještaju i tumače narodu.
Zašto? Zato jer Bog za svakog čovjeka, osobu ima svoj plan. Nitko od nas nije kopija drugoga. Ono što je sveti Ivan Kapistran učinio, neće i ne može nitko od nas učiniti. Ono što je bio sveti Josip nitko od nas ne može biti. Za svakoga od nas Bog ima svoj poziv, poslanje koje nije slično poslanju druge osobe. Svatko je od nas jedinka neponovljiva pred Bogom. Upravo po slušanju onoga što Bog govori ja raspoznajem svoju ulogu i ono što Bog od mene očekuje.
A riječ naviješta Božje milosrđe, njegovu dobrotu. Bog ulazi s nježnošću u našu stvarnost, baš kao što otac i majka čine u životima njihove djece. Zato ne samo da se Boga ne treba bojati, nego se Božje srce gane i obuzima ga suosjećanje za svakog čovjeka. On je milosrdan prema svima i njegova se nježnost proteže na sva stvorenja. O tome naročito u ovoj godini milosrđa. Božja riječ nam otkriva lice Oca koji je bogat milosrđem. Lijepo se molimo u jednoj molitvi da Bog pokazuje svoju svemogućnost na najbolji način, a to je praštanjem i milosrđem.
Nema te krivice koju Bog, ako se kajemo nije spreman oprostiti. Dovoljno je ali i potrebno doći pred Boga u sakramentu svete ispovijedi i s kajanjem zamoliti oproštenje. Zato ni najveći grešnik ne smije očajavati“, zaključio je svoju propovijed mons. Župan.
Za naše vjernike Beogradske nadbiskupije ukratko ćemo predstaviti mons. Župana.
Mons. Valter Župan je rođen 10. kolovoza 1938. godine u Ćunskom na otoku Lošinju, od oca Guida i majke Ivke rođ. Hrončić. Gimnaziju i sjemenište započeo je u Zadru, a završio u Pazinu. Studij teologije također je završio u Pazinu jer je u to vrijeme Visoka teološka škola iz Rijeke bila premještena u Pazin.
Za svećenika Krčke biskupije zaređen je 8. srpnja 1962. godine.
Vršio je sljedeće službe: župni vikar u Malom Lošinju (od 1962. do 1970.); župnik i dekan u Omišlju (od 1970. do 1974.); župnik i dekan u Cresu (od 1974. do 1979.); župnik i dekan u Malom Lošinju (od 1979. do 1989.); generalni vikar Krčke biskupije (od 1989. do 1997.)
Dijecezanskim administratorom Krčke biskupije imenovan je 6. listopada 1997. godine. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je krčkim biskupom, 31. siječnja 1998. Za biskupa je zaređen 15. ožujka iste godine u krčkoj katedrali. Glavni zareditelj je bio kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački, a suzareditelji msgr. Anton Tamarut, nadbiskup riječko-senjski i msgr. Ivan Milovan, biskup porečko pulski. Papa Franjo prihvatio je odreknuće od vršenje službe krčkog biskupa, zbog navršene kanonske dobi za umirovljenje 24. siječnja 2015. godine. Umirovljen je 22. ožujka 2015.godine.
Službe koje je do umirovljenja vršio u HBK (Hrvatska Biskupska Konferencija): predsjednik Vijeća HBK za obitelj, član Biskupske komisije HBK za liturgiju i član Biskupske komisije za Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu
NAJAVA:
I danas (petak, 21.X.2016) drugoga dana ove trodnevnice pozivamo sve vas dragi vjernici iz cijelog Beograda da nam se pridružite u duhovnoj obnovi. Program obnove započinje u 17.30h molitvom svete krunice, a u 18.00h služimo svetu misu.
Također, i sutra, u subotu (22.X.2016.) pozivamo vas na svetu misu u 18.00h, a nakon euharistijskog slavlja mons. Valter Župan sastat će se porodicama i bračnim parovima u dvorani Krista Kralja.

(ip/kmc)