Prvi utorak pobožnosti Svetom Anti Padovanskom
Svetkovina Sv. Josipa Zaručnika Blažene Djevice Marije – prvi utorak pobožnosti Svetom Anti Padovanskom
U isti dan, 19. marta kad Crkva slavi svetkovinu Svetog Josipa Zaručnika Blažene Djevice Marije, započeli smo i tradicionalnu probožnost 13 utoraka Svetom Anti Padovanskom.
Prvi je utorak bio posvećen Božjoj Riječi, a uoči svete mise imali smo svečano euharistijsko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Euharistijsko je slavlje u crkvi Svetog Ante Padovanskog u Beogradu predvodio beogradski nadbiskup mons. Stanislav Hočevar, uz koncelebraciju mons. Aleksandra Kovačevića, generalnog vikara, prečasnog Ivana Poleta, kancelara, mons. Marka Čolića, fra Leopolda Rochmesa, fra Benedikta Vujice, fra Ilije Alandžaka te uz sudjelovanje đakona Mihaela Sokola.
»Potomstvo će njegovo ostati dovijeka«, stih iz psalma toga dana, uveo nas je u homiliju oca nadbiskupa, u kojoj nas je podsjetio na važnost onoga što ostavljamo za sobom, svoga potomstva. Jesmo li spremni da kao sveti Josip čujemo i u svoja srca primimo onu kratku ali tako značajnu, prepunu poruka rečenicu iz Evanđelja: »Josipe, sine Davidov, nadjeni mu ime Isus.« On, Josip, »ne pripada bilo kojem rodu«, naglasio je mons. Hočevar, on pripada »kraljevskom rodu, rodu kralja Davida«. Pa iako sveti Josip nije »tjelesni otac Božjemu sinu, ipak je mogao Njemu kao čovjeku predati sve najljepše, najveće bogatstvo svoga kraljevskog roda«, naglasio je otac nadbiskup. Imamo li volje i vjere da kao sveti Josip savršeno, »bez mnogo riječi, svojim djelom, svojim odnosom, svojom ljubavlju«, predamo dalje ono najbolje od sebe. Jer postavlja se pitanje: »Zašto je u današnjem vremenu, koje nam je dano živjeti, toliko problema? Bilo u obiteljima, bilo u društvu?… Upravo zato što se ne događa ono što je i Bogorodica pjevala u svome Veliča duša moja Gospodina«, naglasio je u svome odgovoru nadbiskup. »Mi danas onemogućavamo prirodni rast pokoljenja u novo pokoljenje. Ne samo zato što često ne prihvaćamo djecu. Ne samo zato što, nažalost, ubijamo svoju djecu. Već i zbog toga što nismo više uvjereni da imaju roditelji, da ima Crkva, da svi mi odgojitelji imamo predivnu zadaću. Djeci, mladome rodu, posredovati sve ono što je Bog u svojoj dobroti činio i čini iz pokoljenja u pokoljenje.« Ali čini se da je u današnje »ozračje ušla ta destruktivna snaga i čini nam se da moramo braniti sve ono što sačinjava našu bogatu tradiciju, osobitu vjeru«, pomenuo je nadbiskup, podvlačeći negativni utjecaj modernog sekulariziranog svijeta na sve ljudske aktivnosti. Sve što trebamo učiniti jest da uradimo isto što je uradio sveti Josip. Isto ono što je činio »sveti Anto u svoje povijesno vrijeme… Ljudi su gubili nakon toga prvog tisućljeća osjećaj za duhovnost. Htjeli su svuda graditi samo materijalno bogatstvo. Vidjeli su suštinu svoga života u vanjskim stvarima, u visokim zamkovima i imanju«, podsjetio nas je nadbiskup. Pa ipak, u takvom vremenu, tako nalik ovom današnjem, »sveti Anto postaje velik upravo time što narodu Božjem ‒ propovijedanjem, svjedočenjem, katehezom ‒ vraća bogatstvo Boga. Vraća bogatstvo vjere. Ono historijsko iskustvo koje ljudima pomaže da mogu dostojno živjeti«, podvukao je. Nedostatak toga razlog je zašto danas »pada vjera ‒ upravo zato što je velik nedostatak posredovanja iskustva Boga, iskustva vjere«. Pozvani smo dar vjere prenijeti drugima, svome potomstvu, za koje smo upravo toga dana započeli i molitveni tjedan za život, kako bismo kao sinovi i kćeri Crkve mogli vratiti »današnjemu čovječanstvu opis ljepote života, sjaja života,“ naglasio je nadbiskup u završnoj riječi svoje homilije.
(kmc)
