Razmatranje 5. nedelje kroz godinu C

U ono vrijeme: Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.
Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.
Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!« Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.
(Lk 5, 1 – 11)
Pre nekoliko godina Radio Beograd 2. lansirao je reklamu : „Radio Beograd 2. – program kulture i umetnosti. Elitizam za sve.“ Ovakav reklamni slogan precizno opisuje programsku strukturu i sadržaj ovog medija. Radio Beograd već godina ustrajno sledi cilj da širokoj javnosti pruži dostignuća visoke kulture – umetnosti i nauke i ovim putem informiše, obrazuje i oplemenjuje duha. Visoka kultura koju stvara elita na talasima radija može da dopre do ušiju i uma širokog auditorija građana. Dakle, stvarno se obistinjuje geslo : elitizam za sve.
Elitizam koji je usmeren i na druge i uzima u obzir one koji nisu baš u centru važnih zbivanja se primećuje kod Isusa. Isus odmah na počecima svog javnog delovanja u Galileji formira posebnu usku grupu svojih pristalica – učenika. Njima je upućen poziv da ga prate – da svedoče njegovim čudotvornim performansima, slušaju njegovo propovedanje, jednostavno, da dele s njim i pored njega svoje vreme. Takav poziv je tema i evanđeoskog teksta koji je predviđen za 5. nedjelju Među prvima pozvanima je istaknut lik Šimuna koji dobiva od Isusa novo ime Petar. Susret sa Isusom pokraj Genezaretskog jezera nije njihov prvi okršaj ( u pozitivnom smislu reći ). Petar je i pre doživeo čudotvornu moć Isusovu u svojoj kući ( ozdravljenje njegove tašte), sigurno je čuo za isterivanje nečistog duha u sinagogi u Kafarnaumu. Čudesan ribolov samo je utvrdio Petra u ubeđenju da u slučaju Isusa ima posla sa Božjim čovekom, sa onim koga šalje, vodi, podupire sam Bog Izrealov – Bog Stvoritelj i Izbavitelj, Bog koji uživa u tome da bude Emanuel – Bog s nama. Gledajući Isusa, drugujući sa njim Petar postaje poput starozavetnog Mojsija i proroka učesnik epifanije – Božje objave čoveku. Božja svetost koja se može naslutiti u Isusovim rečima i gestama tera Petra na koljena ujedno ogoljujući sve ono što ga još udaljava od prisnog zajedništva sa Bogom, sve ono što još zasenjuje pogled u Božje lice. Taj Božji čovek, Emanuel – Bog sa čovekom, obraća se Petru, želi ga ubrojiti među svoje izabrane, privilegovane. Od tada počinje avantura zajedništva i prijateljstva sa Isusom koja će od temelja preokrenuti njegov život. Ovo zajedništvo je ekskluzivne prirode – zahteva da radi Isusa napusti sve. Petar tako ulazi u Isusovu „elite“. Ali ne radi se o eliti koja je otuđena širokim masama. Petar prihvaća ulaskom u Isusov klub zadatak da lovi ljude, što znači : pridobijati druge za Isusa Krista, posredovati drugima sopstveno iskustvo prijateljstva sa Isusom, obznaniti svima Isusovu radosnu vest o Božjoj očinskoj ljubavi, privesti braću na Isusov put voljene dece Božje, uvesti svoje bližnje u život sa Trojedinim Bogom. O tome da je Petar ozbiljno prihvatio ulogu „loviti ljude“ najbolje govori nastavak Evanđelja po Luki – Dela apostolska. Da, sudbina Šimuna ribara i apostola Petra pruži važnu lekciju : Susret sa Isusom, zajedništvo s njim, iskustvo prijateljstva nije neka privatna svojina koja se ljubomorno čuva za sebe u nekoj zatvorenoj i nepristupačnoj intimističkoj sferi sopstvenog ja nego život koji treba deliti sa drugima da niko u našoj blizini ne bi oskudevao zbog toga što nije imao prilike da okusi radost Evanđelja – „ona ispunja srce i čitav život svakog onog koji susretne Isusa, oni koji prihvate njegovu ponudu spasenja oslobođeni su od grijeha, žalosti, duhovne praznine i osamljenosti, s Isusom se radost uvek iznova rađa ( iz papine pobudnice Radost Evanđelja).“
Vlč. Andrej Đuriček