Razmatranje liturgijskih čitanja XXIX. nedjelje kroz godinu
Prve reakcije slušalaca Evanđelja koji su izvan okvira pripadnosti crkvi su : Zvuči paradoksalno, teško ostvarivo – poniženi koji su uzvišeni, sluge koji su gospodari, prvi koji završe posljedni a posljedni zauzmu prva mjesta. Ko to može shvatiti ? Neki teolozi su objašnjavali da Isusov moral upućuje na budućnost Božjega kraljevstva u kojem važe drugačja pravila, dakle, da je u uslovima ovoga svijeta neostvariv, predstavlja nedostižan ideal, utopijski program.
O tome govori i odlomak iz Evanđelja po Marku koji uzimamo ove 29. nedjelje kroz godinu. Isus potcrtava etos služenja u duhu bratske ljubavi. Sami apostoli nisu to shvaćali, gajili su u srcima ambicije prosečnih ljudi – željni prvih mjesta, pohlepni za vlašću, žedni i gladni moći i uticaja, vapijući za aplauzom i komplimentima. Možemo reći da se uklapaju u mentalitet vladara i gospodara čije jarmo i teret su nosili na ramenima kao podanici. U tom smislu Isusov stav o služenju donosi pravu revoluciju ali radi se o revoluciji iznutra, promjeni srca, o sticanju novih stavova i navika. Ovu unutrašnju revoluciju bismo mogli sažeti u rečenici : Savršeno samoostvarenje postigne se služeći drugima. Sam Isus je u svom djelovanju utijelovio ovaj princip. Nije zahtjevao da mu njegovi učenici služe i ako je prema tadašnjim običajima imao na to pravo – rabinski učenici koji su pod vodstvom rabina proučavali zakone bili su obavezni da služe svojim učiteljima. Na kraju se Isusova etika služenja konkretizira u činu pranja nogu apostolima tokom zadnje večere – radi se o službi rezervisane za sluge.
Isusov stav služenja braći nije rezultat nekog horizontalnog humanizma, ljudskog altruizma, on ima svoju snažnu vertikalnu pretpostavku. Isus je u prvom redu Sin koji se naslanja na ljubav Boga Oca, Sin koji pretpostavlja Božju ljubav kao izvor svog postojanja i garanciju opstanka, Sin koji je nošen na ramenima ljubavi Oca, Sin koji diše u ritmu povjerenja u Očevu ljubav –jer on je o njemu proglasio : Ovo je Sin moj ljubljeni, slušajte ga. Ovo iskustvo Očeve ljubavi je kamen temeljac morala služenja braći. Isus je od voljenog Oca koji je sve predao njemu naučio da je ljubav put koji vodi do cilja, da je plan koji ima pred sobom budućnost. Onaj koji je zagrljen ljubavlju Boga Oca i sam postaje ruka koja diže klonule i podupire slabe. Onaj koji pažljivo osluškiva poruku Božje ljubavi i sam postaje radosna vijest tužnima. Onaj koji dozvoli da ga prati Božja ljubav i sam ide u susret drugima. Jednostavno, onaj koji je voljen i sam voli.
Isus je i svoje stradanje i smrt na križu prikazo kao vrhunski oblik služenja (otkupnina za mnoge). Kad je raširio ruke na križu postao je naš najpožrtvovaniji brat – poslužitelj. Kako može biti smrt pojedinca služba drugima ? Isus svoju patnju nije shvatio, ni prihvatio kao svoju individualnu, privatnu stvar koja se odnosi samo na njega već vođen bratskom ljubavlju povezao se sa svima nama, posebno sa svima napuštenima, odbačenima, bolesnima, ucviljenima, sve nas je nosio u svom srcu i doneo nam je utjehu Božje prisutnosti i prosvjetlio nas nadom na uskrsnuće. U osobi Isusa Krista patnika i voljenog Sina sam Bog Otac je ulazio u svijet ljudske patnje, bio je sa svim patnicima svijeta. U Getsemanskom vrtu bio je sa starima koji se povlaće u tišinu nikome nepotrebni. U Isusu izdanom od Jude Bog se kao Otac solidarizirao sa izdanima i prevarenima. U Isusu na križnom putu Bog prati sudbinu izbeglica i prognanika. U Isusu položenom u naručje Marije Bog saosjeća sa majkama koje strepe za život svoje djece. U Isusu osuđenom na smrt Bog je na strani progonjenih, ušutkanih, obespravljenih. U ovaj mrak tuge i boli sa Isusom ušao je Bog Otac i njegova solidarnost i blizina djelovala je kao spasavajuća snaga koja preobražava tamu u svjetlo, tugu u radost, smrt u život. To je tajna Isusovog uskrsnuća, definitivna pobjeda nad snagama zla koje ugnjetavaju. I opet, uskrsnuće nije samo Isusova privatna svojina koju bi ljubomorno čuvao za sebe. On – naš brat i poslužitelj – zadobio je ovu pobjedu za nas.
Vlč. Andrej Đuriček
