Razmišljanje o misnim čitanjima blagdana Krštenja Gospodinova
Crkva je jučer, 12. januara, slavila Gospodinovo krštenje. To je vrlo važan događaj koji nas potiče na razmišljanje i o našem krštenju. Možda ne razumijemo dobro cijeli smisao toga događaja koji je po sebi jednostavan obred vode, no ima posebno značenje
Činjenica da se Isus krsti stvar je koja iznenađuje. Ivan Krstitelj bio je začuđen kada je vidio da Isus dolazi k njemu da ga krsti. Shvatio je da je Isus „Jaganjac Božji“, bez mane, spreman da se daruje, stoga ne vidi potrebu Njegova krštenja koje uključuje i kajanje za grijehe. Zato mu kaže: „Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?“
Međutim, Isus je znao da se mora krstiti kako bi ispunio svu pravednost, zato je Ivanu Krstitelju kazao: „Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!“ Ta nam se rečenica čini pomalo nejasna. Što znači „ispuniti svaku pravednost“?. Ne vidimo dobro odnos između Isusova krštenja i pravednosti, jer pomalo imamo usko shvaćanje pravednosti; međutim, ona u Bibliji ima mnogo šire značenje.
Sveti Pavao nam pomaže shvatiti da je Bog pravedan, jer opravdava; ljude koji imaju povjerenja u Njega čini pravednima. Isus je došao kako bi propovijedao Božju pravednost koja opravdava. Da bi je propovijedao morao se poistovjetiti s grešnicima, te prihvatiti postupanje koje su ljudi imali prema njima i koje su zaslužili. Božji je plan bio da Isus nevin trpi umjesto grešnika kako bi ih opravdao i tako ispunio svaku pravednost. Radi se o tajni ljubavi i solidarnosti zbog ljubavi. Isus je solidaran s nama grešnicima kako bi nam otvorio put opravdanja i svetosti.
Naime, krštenje je obred koji ima vrlo jaku simboličnu vrijednost. U Bibliji voda ima dvostruku vrijednost; može biti voda koja uništava zlo ili voda koja oživljava. Vode su u općem potopu uništile cijeli grešni svijet; a s druge strane, kiša natapa zemlju, čini je plodnom i umnožava život.
Krštenje ima tu dvostruku vrijednost; ono znači uroniti u vodu koja uništava grijeh, i s druge strane vodu koja oživljuje i daje život „novom čovjeku“, kao što kaže sveti Pavao. Tako se ispunjava sva pravednost; briše se grijeh i daje se novi život zajedništva s Bogom. Dakle, voda simbolizira, s jedne strane, trpljenje i smrt, a s druge, dar božanskog života.
Uranjajući u vodu da bi se krstio Isus je očitovao svoju nakanu da se suoči sa smrću kako bi pobijedio grijeh. I izlazeći iz vode, unaprijed je navijestio uskrsnuće koje će slijediti nakon Njegove smrti. Taj je slavni Isusov trenutak posvjedočio Duh Sveti i Očev glas: „I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!’“
Dakle, u tom se događaju objavilo Presveto Trojstvo. Tu vidimo da je Isus Očev ljubljeni Sin, Sin u kojemu je sva Očeva milina. I Duh Sveti sišao je nad Njega, kako bi ga mogao dati svima koji vjeruju.
Kršteni smo „u ime Oca, Sina i Duha Svetoga“ i krštenje nas uvodi u život ljubavi Presvetog Trojstva.
U prvom nam čitanju sutrašnje liturgije prorok Izaija pomaže da bolje shvatimo riječi koje je Otac uputio Isusu: „Evo Sluge, mog izabranika, miljenika duše moje“. Bog je nadahnuo proroka Izaiju kako bi predstavio Slugu Božjega koji je u isto vrijeme Njegov izabranik i u kojem je Njegova milina: „Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje“.
Isus je postao sluga Božji kako bi izvršio Božji projekt. U Njegovom ga životu vodi i ispunjava Očeva ljubav. I Njegovo se poslanje sastoji u blagom, te istovremeno, čvrstom postojanom širenju prava i pravde.
O tom Sluzi Izaija kaže: „On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama. On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja“. To je Isusova blagost. Tako je prorok unaprijed Isusa opisao i najavio kao blaga i ponizna srca.
S druge strane, prorok je očitovao i čvrstoću toga Sluge: „Vjerno on donosi pravdu, ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo“. To je Isusova postojanost i ustrajnost kojom se suočio sa svojom mukom. Nije posustao, nego je dragovoljno išao u Jeruzalem, znajući da mora trpjeti i umrijeti. Kada je bio uhićen, zabranio je svojim učenicima da ga brane; želio je podnijeti muku kako bi uspostavio Božju pravdu koja opravdava i oživljuje.
Prorok Izaija nastavlja: „Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima“. U svojem se krštenju Isus očituje kao savez izabranog naroda i kao svjetlo narodima; On je onaj koji pobjeđuje zlo i smrt, te daruje božanski život, život zajedništva u ljubavi.
Naše je krštenje sudjelovanje u Isusovu krštenju koje nije samo ono s početka Njegove službe, nego i krštenje trpljenja u muci i slavi uskrsnuća. Stoga ponovo moramo postati svjesni svojega krštenja. Moramo shvatiti da nas ono obavezuje da živimo kao Isus, to jest da pobjeđujemo zlo i živimo sve više u zajedništvu s Bogom. Naše krštenje znači da je u nama umro čovjek grešnik i rodio se novi čovjek stvoren u pravdi i u svetosti. Dakle, možemo biti ponosni zato što smo kršteni!
(rv/kmc)
