Šesnaesta nedjelja kroz godinu, razmišlja p. Anto Lozuk
Karakteri i uloge Marte i Marije, koje nam predstavlja liturgija ove nedjelje, vrlo su znakoviti. Marta simbolizira aktivizam, Marija kontemplaciju. Svatko od nas u sebi nosi obje mogućnosti. No, u svijetu naše zapadne civilizacije kontemplativna strana jest zapostavljena (kao uostalom i u kući Marte i Marije, gdje je, čini se, Marta vodila glavnu riječ). Zato Isus danas, ukazujući na Marijin primjer, i Marti i nama upućuje vrlo važnu poruku.
Danas ljudi žive užurbano, nervozno, stalno pod pritiskom, često pod stresom. Gotovo je nemoguće misliti na nešto što nije termin ili obveza. U stara vremena, kažu, živjelo se drukčije. Bilo je mira i tišine, odmora i vedrine. No, i onda se poneki dan znao pretvoriti u nervozno utrkivanje s obvezama i terminima. Takav je za Martu bio dan kada je Isus iznenada sa svoga puta u Jeruzalem svratio k njoj u goste. Sva se jadna rastrčala da Gostu učini boravak što ugodnijim. Ali nikako stići da pospremi zaostali nered, da uredi, da pripremi sve kako treba. A njezina sestra ni prstom da bi pomakla da joj pomogne. Sva zanesena Isusovom prisutnošću, samo njega gleda i sluša. Na koncu Marta gubi strpljenje. Zanimljivo je da ne napada sestru nego Isusa. Isusov odgovor pruža dragocjenu pouku i Marti i svima nama: “Marta, Marta… samo je jedno potrebno! A Marija je izabrala najbolji dio!” A ti si to u svojoj užurbanosti i nervozi, pod pritiskom i stresom potpuno zaboravila!
Radilo se u svim vremenima i prostorima. Ali postojala su vremena u kojima su ljudi znali da rad nije cilj nego sredstvo. Cilj se nalazi tamo gdje nam se nudi Božja blizina. Ljudi našeg naraštaja to više ne znaju. Sve što znaju jest: da moraju biti aktivni, žuriti, trčati, boriti se… A aktivizam, ukoliko nije ugrađen u pravu ljestvicu vrednota, može biti opasan. Zatvoren u sebe, aktivizam prekriva pravo lice stvarnosti, okreće stvari naopako, onemogućava pristup Bogu. Naši zemaljski zadaci i poslovi mogu postati vrlo posesivni, mogu nas zarobiti, zatočiti u začarani krug iz kojega nema izlaza.
Užurbana Marta prisutna je posvuda u našem vremenu. Pronaći ćemo je u svim prostorima života: u dvostruko zaposlenoj majci, u ocu koji nikada nema vremena, u ambicioznim mladim ljudima koji u isto vrijeme studiraju i rade… Prisutna je na svoj način i u onom dijelu mladih (i starijih) koji nervozno žure iz zabave u zabavu, iz uživanja u uživanje, nikad siti, uvijek pod pritiskom da moraju dalje i dalje… Svima njima Gospodin danas veli: “Marta, Marta… samo je jedno potrebno!”
Današnji čovjek u sebi osjeća vakuum, nakaznu prazninu, koja ga žulja, muči i sramoti pred njim samim. Bijeg u aktivizam često puta jest bijeg od samoga sebe, bijeg od praznine u sebi, bijeg od tame koja prijeti iz budućnosti, bijeg od Boga. A bijeg od Boga uvijek je besmislen, osobito u našem kršćanskom ambijentu. Bog koji nam se objavio poznaje dobro tamu i prazninu ljudske duše i ljudske sudbine. U toj tami i praznini on se rodio i živio, patio i umro. Bog poznaje i tamu budućnosti. Svu ju je zahvatio i obasjao svojim Uskrsnućem… I mi smo dio ovog naraštaja, i mi smo razapeti na križ grozničavog ritma suvremenog života. Današnje Evanđelje želi nas osloboditi tog križa: Ono jedino potrebno jest tu, blizu nas. U Euharistiji ove nedjelje Onaj jedini potrebni dolazi nam u goste.
(rv/kmc)
