HomevestiPapa Franjo pohodio grob don Mazzolarija, a potom i don Milanija

Papa Franjo pohodio grob don Mazzolarija, a potom i don Milanija

Hodočasnik stopama dvojice župnika koji su ostavili blistav, iako za neke nezgodan, trag u svojemu služenju Gospodinu i Božjemu narodu – tako je papa Franjo opisao samoga sebe danas, 20. juna, u dan kada je tijekom kratkoga, ali intenzivnog pohoda posjetio grob don Prima Mazzolarija u Bozzolu, a potom u Barbiani grob don Lorenza Milanija.

Dati riječ siromašnima, jer bez riječi nema dostojanstva. I upravo je riječ ta koja će, kroz rad i potpunu pripadnost Crkvi u svjesnoj vjeri, moći otvoriti put prema punom građanstvu u društvu – rekao je Sveti Otac iskazujući poštovanje u spomen na don Lorenza Milanija, povodom 50. obljetnice njegova preminuća. Bio je svećenik – istaknuo je Papa – koji je svjedočio kako se u darivanju sebe Kristu susreću braća u njihovim potrebama, i kako im se služi da bi se zaštitilo i promicalo njihovo ljudsko dostojanstvo.

Njegovo potpuno posvećivanje školi, za don Milanija nije bilo drugačije od poslanja svećenika, nego konkretni način obavljanja toga poslanja: dati riječ siromašnima. To na neki način vrijedi i za naše doba, u kojemu posjedovanje riječi čini mogućim razlučivanje među brojnim i često zbrkanim porukama koje nam se nameću, te olakšava izražavanje dubokih želja vlastita srca, kao i očekivanja pravednosti brojne braće i sestara koji čekaju pravdu. Dio humanizacije koju tražimo za svaku osobu na ovoj zemlji, uz kruh, dom, posao i obitelj, jest i pravo na riječ kao sredstvo slobode i bratstva – istaknuo je Sveti Otac.

Papa Franjo je iz Barbiane zahvalio i svima koji odgajaju nove naraštaje. Teško je to poslanje – kazao je – ali puno ljubavi, jer bez ljubavi se ne može poučavati. Obrativši se potom nazočnim svećenicima, od kojih su neki bili u sjemeništu s don Milanijem, Papa je istaknuo da kod don Lorenza sve nastaje iz njegova svećeništva koje svoje korijene ima u vjeri. Don Lorenzo je bio žedan apsolutnosti – istaknuo je Papa te dodao – i uči nas također da Crkvu volimo, kao što ju je on volio, prostodušno i iskreno, što – prema Papinim riječima – može izazvati napetosti, ali ne raskide i napuštanja.

Volimo Crkvu, i učinimo da ju i drugi vole, pokazujući ju kao brižnu majku svih ljudi, posebice najsiromašnijih i najslabijih, i to u društvenom, osobnom i vjerskom životu – potaknuo je Papa. Crkva koju je don Milani pokazao svijetu ima to majčinsko i brižno lice, sklono svima dati mogućnost da susretnu Boga, te tako dati vrijednost vlastitoj osobi u svom njezinom dostojanstvu – istaknuo je papa Franjo.

*******************

Prije pohoda grobu don Milanija u Barbiani, Papa je posjetio grob don Prima Mazzolarija, u Bozzolu. Neka Crkva više ne zanemaruje pastire kao što je don Primo Mazzolari, „nezgodni“ svećenik, jer je živio blizu siromašnima, i uvijek u traženju onih „dalekih“ – kazao je papa Franjo u župnoj crkvi svetoga Petra, gdje je don Mazzolari bio župnik. Tom je prigodom kremonski biskup Antonio Napolioni najavio otvaranje postupka za beatifikaciju don Prima Mazzolarija, koji će započeti 18. septembra.

Pohod koji je trebao biti „privatan“, postao je pučko slavlje, slavlje puka don Mazzolarija. Nakon ulaska u crkvu svetoga Petra, Papa se poklonio pred Gospinim kipom, a potom je otišao na grob don Mazzolarija gdje se zadržao u molitvi. Bila je to jednostavna, ali istodobno vrlo snažna gesta, jer je bila znak zagrljaja Petrova nasljednika s „nezgodnim“ svećenikom, katkada neshvaćenim jer je bio proročki.

Sveti je Otac u zanosnom govoru o don Mazzolariju odmah istaknuo da je trag koji ostavljaju svećenici poput don Mazzolarija blistav, iako nezgodan, te je napomenuo kako su župnici, kada su oni lice klera koji nije klerikalan, snaga Crkve u Italiji. Don Primo je bio smatran „župnikom Italije“ – kazao je Papa te podsjetio na riječi Pavla VI. koji je priznao da je teško pratiti proroka kao što je župnik iz Bozzola.

Njegova riječ, izgovorena ili napisana – napomenuo je Papa – crpila je jasnoću misli i uvjeravajuću snagu iz vrela Riječi živoga Boga, iz Evanđelja, slavljenoga u sakramentalnim gestama koje nikada nisu bile svedene na jednostavni obred. Don Mazzolari – dodao je Papa – nije se sklanjao od rijeke života, od trpljenja svojega naroda. Osim toga, nije žalio za Crkvom iz prošlosti, nego je nastojao promijeniti Crkvu i svijet kroz zanosnu ljubav i bezuvjetno predanje.

Papa je potom upozorio na tri puta koji napuštaju evanđeoski pravac. To je prije svega ‘previđanje’, ‘ne prljanje ruku’ gledajući svijet s prozora. Takvo ponašanje umiruje savjest, ali nije nimalo kršćansko. Drugo pogrješno ponašanje je ‘separatistički aktivizam’ – primijetio je Sveti Otac. Zauzimamo se u ustanovljivanju katoličkih ustanova poput banaka i zadruga, ali bismo se tako mogli naći u elitnoj kršćanskoj zajednici koja podupire interese i klijentelu s katoličkom etiketom. Treća je pogrješka – prema Papinim riječima – dehumanizirajuća nadnaravnost, pokušaj spiritualizma koji daje prednost pobožnostima pred apostolatom.

I don Mazzolari je mislio na Crkvu na izlasku, kada je svećenicima govorio da valja izići iz kuće i iz crkve, ako Božji narod više ne dolazi u nju – napomenuo je potom Papa te dodao – Don Mazzolari je bio župnik, uvjeren da sudbine svijeta dozrijevaju na periferiji, te je od svojega čovještva učinio sredstvo Božjega milosrđa. S pravom su ga nazivali ‘župnikom dalekih’, jer ih je uvijek volio i tražio; pazio je da ne utvrdi za stolom metodu apostolata koja će vrijediti za sve ljude i zauvijek, nego je predlagao rasuđivanje kao put tumačenja duše svakog čovjeka.

Tražio je da se ne opterećuju leđa siromašnih ljudi, i taj je apel snažno ponavljao potičući talijanske svećenike, ali i one u cijelom svijetu. I ako je zbog takvoga otvaranja bio pozivan na odgovornost, živio ju je na nogama, kao odrasla osoba, ali istodobno na koljenima pred svojim biskupom kojega nije nikada prestao voljeti – primijetio je Papa.

Potičem vas, braćo svećenici, da slušate svijet – tko živi i radi u njemu – kako biste preuzeli na sebe teret svakog pitanja o smislu i o nadi, ne bojeći se prijeći pustinje i sjenovita područja – rekao je papa Franjo. Tako možemo postati siromašna Crkva za siromašne, i sa siromašnima, Isusova Crkva. Sveti je Otac pritom istaknuo da vjerodostojnost navještaja prolazi kroz jednostavnost i siromaštvo Crkve. Samo će se tako ‘siromašan narod’ moći ponovno dovesti u njegov Dom, a ne provodeći prozelitizam, koji nije kršćanski.

Budite ponosni što ste dali takve svećenike – rekao je Papa obraćajući se izravno zajednici u Bozzolu. I nemojte se nikada umoriti da i vi postanete takvi svećenici i kršćani, iako to zahtijeva borbu sa samim sobom, nazivajući imenom kušnje koje nas napadaju, i dopuštajući da nas izliječi Božja nježnost. Ako uočite da niste usvojili lekciju don Mazzolarija, danas vas pozivam da ju čuvate kao blago. Neka nam Gospodin, koji je u svetoj Majci Crkvi uvijek pobuđivao pastire i proroke u skladu sa svojim srcem, danas pomogne da ih više ne zanemarujemo. Jer, oni su gledali daleko, i da smo ih nasljedovali, bili bismo si prištedjeli trpljenje i poniženjâ – istaknuo je papa Franjo na kraju dugoga i zanosnoga govora.

(rv/kmc)

FOLLOW US ON: