Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!
Na slici: Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo (Vatican News)
Razmišljanje uz 27. nedjelju kroz liturgijsku godinu
Alan Modrić – Rim
U ovome mjesecu oktobru svjedočiti ćemo održavanju nove skupštine Biskupske Sinode koja će promišljati o temi „Mladi, vjera i razlučivanje zvanja“. Zanimljivo je primjetiti da poslije teme obitelji, o kojoj je razmišljala Sinoda na svojoj prijašnjoj skupštini, sada se odlučuje izravnije i ozbiljnije razmotriti položaj mladih u Crkvi i u današnjem svijetu koji je, nažalost, posebno osjetljiv i ugrožen zbog raznih kriza, kušnji, zlouporaba kojima su izloženi mladi ljudi. Ne treba nas čuditi vremenski slijed takvih tema jer kako će biti izgrađeni mladi, o kojima stariji kažu da na njima svijet ostaje, takve će biti i obitelji koje će oni u budućnosti osnivati. Ako su mladić i djevojka od svojih roditelja, učitelja i odgajatelja u bilo kojem smislu bili odgajani u vjeri, ljubavi i poštenju, onda će takve vrijednosti nositi u sebi cijeli život i prenositi ih na svoje obitelji. Ako su naprotiv bilo podučavani nevjeri, sebičnosti i nepoštenju, bilo svjesno bilo nesvjesno, ako su bili nepravedno ranjeni i iskorišteni od starijih, onda se nemojmo čuditi što se današnje obitelji i brakovi nalaze u ozbiljnoj krizi kada se u isto takvoj krizi nalaze sami mladi koji stupaju u takve brakove i zasnivaju takve obitelji. Ono što mlade najviše pokreće i dira u srce jest savršena ljubav koja se s uspjehom nosi sa svakom ranom, lošim odgojem i nepravdom. Mladi su, jednostavno rečeno, gladni Ljubavi, pisane s velikim „Lj“, a o takvoj ljubavi slušamo i u misnim čitanjima 27. nedjelje kroz godinu.
Prvo misno čitanje i odlomak Evanđelja su duboko povezani. Tako nam prvo čitanje donosi odlomak iz knjige Postanka u kojem je odnos muškarca i žene, temelj društva, iznesen u slici uzvišene bračne ljubavi, ljubavi muža prema svojoj ženi. Čovjek se na zemlji osjeća usamljen, pa Bog odlučuje stvoriti mu pomoć. Najprije Bog predočava čovjeku čar svemira i životinjskog carstva. I danas čovjek putem znanosti, tehnike i kulture prodire u tajne materije, prirode i energije, što je u prvom misnom čitanju oslikano riječima:”nadjenuti ime”. Međutim, čovjek se i dalje osjeća usamljen i nepotpun i Bog mu dovodi ženu. Pojavom žene nestaje samoća. Bolovi, radosti, tjeskobe, mučna pitanja prenose se u srce drugog stvorenja, ali koje je “pomoć kao što je on”. I čovjek zapjeva prvu ljubavnu pjesmu, koja neće prestati odjekivati kroz prostor i vrijeme:”Evo kosti od moje kosti, meso od mesa mojega! Ženom neka se zove, od Čovjeka kada je uzeta!” U hebrejskom muž i žena su ista riječ u muškom i ženskom rodu. Među njima stvara se zajedništvo, jedinstvo tako duboko da postaju “jedno tijelo”. Stvarajući ženu, Bog uzima od čovjeka “rebro” da označi veličinu i dostojanstvo žene, ravnopravnost i istu narav. Ako ovaj međusobni odnos muža i žene napukne, prestane razgovor, sporazumijevanja i ljubav, i čovjek se vraća u svoju osamljenost, a s njome pada u patnju i otuđenost koja rađa mnogim zlima.
Markovo evanđelje koje slušamo na 27. nedjelju kroz godinu donosi nam teologiju ženidbe i dijete kao subjekt pouke starijima. Farizeji dolaze Isusu da ga kušaju u veoma složenom pitanju, o kojem se židovske škole u tim vremenima među sobom razilaze, kako, naime, shvatiti rastavu braka. Isus se ne poziva na razna tumačenja, nego na temeljnu normu u stvaranju:”Muško i žensko stvori ih… i dvoje njih bit će jedno tijelo.” Isus se poziva na idealni naum Božji, po kojem treba mjeriti i vrednovati kršćanski brak. Ideal ukazuje na posvemašnje darivanje koje ne može biti raskinuto zapovijeđu, pa bila to i Mojsijeva zapovijed. Isus ističe neraskidivost braka što znači slobodu i puninu ljubavi, i u takvom braku dijete se prihvaća kao dar ljubavi, dar Boga, kao samoga Isusa Krista koji u djetetu poučava starije kako treba prihvatiti Kraljevstvo Božje u poniznosti, otvorenosti, ljubavi.
Kakvu poruku mladi čovjek može naći u Riječi Božjoj koju možemo čuti ove nedjelje? Ako djevojka i mladić žele naći svoje potpuno uzajamno ostvarenje u braku i zajedničkoj obitelji, moraju svoj odnos izgrađivati na temeljima i idealima koje je Bog ugradio u samu prirodu, a to je potpuna vjernost jedno drugome, spremnost na žrtvu i odricanje kako bi brak i obitelj napredovali i rasli. Istina je, te dvije osnovne institucije u koje stupa jedan par, biti će izložene udarcima i krizama, ali ako se nih dvoje uzdaju u Boga i njegovu milost, onda će premostiti sve prepreke na koje će naići u zajedničkome životu. Osim toga, trebaju prihvatiti i dar života u obliku djece po kojima postaju najsličniji Ocu Stvoritelju, i po kojima taj isti Otac podučava svakog roditelja, učitelja i odgajatelja da su djeca najveće blago našega ljudskoga roda i da moraju biti zbrinuta i zaštićena onom skrbi kojom ih obuhvaća Gospodin Isus Krist. Njemu kao i Nebeskoj Majci Mariji, kojoj se na poseban način utječemo u mjesecu listopadu, povjerimo djecu i mlade u njihovoj izgradnji i sazrijevanju.
(rv/kmc)
