Što si pripravio, čije će biti?
Što si pripravio, čije će biti? (Lk 12, 13-21)
Razmišljanje uz 18. nedjelju kroz liturgijsku godinu
Prvo što uočavamo i što nas se doima u evanđelju liturgije ove nedjelje jest Isusova skromnost. Neki mu se čovjek iz mnoštva predstavlja s povjerenjem i traži ga da posreduje u svezi s pitanjem njegove baštine: „Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu“. Očito vjeruje da je Isus pravedan sudac koji je u stanju razlučiti i dati pravedno rješenje za njegov problem.
Međutim, Isus ne prihvaća taj zahtjev i odgovara: „Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?“ Poštuje nadležnosti. Svjestan je da njegovo poslanje nije biti sudac ili posrednik za materijalna pitanja. Zato ne prihvaća poziv koji mu je upućen.
To je pouka za nas: moramo uvijek poštovati granice svojih zadataka i svoje nadležnosti; ne smijemo misliti da smo vrlo sposobni i pametni, te da možemo dati rješenja za svaku vrstu pitanja.
S druge strane, Isus tu priliku odmah koristi kako bi izvršio svoje poslanje, odnosno kako bi potaknuo ljude da traže Kraljevstvo Božje, a ne materijalne stvari. Zbog toga upozorava: „Klonite se i čuvajte svake pohlepe“.
To nam je upozorenje potrebno. Naime, teško nam je držati se daleko od svake pohlepe. Prirodno je da težimo tomu da uvijek više posjedujemo i što više postignemo. Svoju sreću stavljamo u materijalna dobra, nastojeći skupiti što više bogatstva. Ako to ne možemo učiniti, puni smo zavisti prema onima koji su bogatiji od nas. U tome nismo bolji od njih, jer pokazujemo istu sklonost kao i oni.
Da bi nas oslobodio pohlepe, Isus nas potiče na razmatranje o nezadovoljavajućem obilježju materijalnih dobara. Kaže nam: „Koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje“. Nikakvo bogatstvo čovjeka ne može sačuvati od smrti. Kada dođe vrijeme smrti, malo je važno je li netko bogat ili siromašan. S druge strane, tko tijekom života sebično traži bogatstva, s duhovne točke gledišta svoj život čini bijednim.
Želeći odvojiti ljude od tog tjeskobnog traganja za materijalnim dobrima, Isus donosi primjer bogatog čovjeka koji vjeruje da je sretan jer je imao obilnu žetvu i osjeća se siguran; te kaže u svojoj duši: „Dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!“
No njegov se projekt nije ostvario, jer je te iste noći morao umrijeti. Bogataš to nije znao, no Bog mu reče: „Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?“
Isus tako ponovo uzima pouku iz Knjige propovjednika koju ćemo slušati u prvom čitanju. U tom odlomku pisac naglašava ispraznost traženja bogatstva: „Jer što on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio? Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige. Srce tog čovjeka ni noću ne miruje“.
Knjiga propovjednika potom kaže: „Jer čovjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga uopće nije trudio. I to je ispraznost i velika nevolja“. Radi se o velikom razočaranju! Uvijek je vrlo korisno razmišljati o tim stvarima, jer nas oslobađa od takvog razočaranja.
U drugom nam čitanju sveti Pavao pokazuje ono što moramo tražiti zauzeto i uporno: „Tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim!“
Te nam izjave apostola Pavla pokazuju posljedice našeg krštenja, našeg sudjelovanja u otajstvu Kristove muke, smrti i uskrsnuća; u krštenju smo umrli s Njim i uskrsli s Njim, da bismo živjeli život uistinu dostojan Boga.
Tražiti što je gore ne znači živjeti među oblacima, nego tražiti stvari koje imaju istinsku vrijednost: pravdu, ljubav i sve one stvari koje čine čovjekovo istinsko dostojanstvo. Naš život mora biti nadahnut dvjema zapovijedima ljubavi: ljubiti Boga svim svojim bićem i ljubiti bližnjega kao što je nas ljubio Isus. To je temeljna vrijednost našega života, sve ostalo mora biti podređeno traženju napretka u ljubavi.
Istina je da zbog ljubavi možemo nastojati skupljati dobra koja će potom biti korisna za druge osobe i za nas same. No bitno je imati usmjerenje: kao cilj svojeg života ne smijemo postaviti traženje materijalnih dobara, jer taj cilj nije dostojan ljudske osobe. Ako naš cilj postaje traženje materijalnih dobara, sigurno ćemo ostati razočarani, jer ta dobra ne mogu ispuniti naše srce. Međutim, ako u sebi i oko sebe tražimo rast ljubavi, imat ćemo veliku i čudesnu radost, jer to je božanska radost. Isus je došao objaviti nam Boga i Njegovu volju, i to je za nas izvor velike radosti. On ističe u evanđelju: „To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna“ (Iv 15,12).
Objava koju je Isus donio ide upravo u smjeru ljubavi. On kaže: „Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“ (Iv 15,12). Dok je ljubav izvor dostojanstva i istinske čovjekove radosti, traženje materijalnih dobara izvor je mnogoga zla, nepravdi i nereda u svijetu.
Obnovimo svoje temeljno duhovno usmjerenje. Milošću Kristovom možemo se odreći tjeskobnog traženja materijalnih dobara kako bismo u sebi i oko sebe išli za traženjem napretka u ljubavi.
(rv/kmc)
