Svećeničko ređenje. »Sve mogu u Onome koji me jača!«

Beogradski nadbiskup i metropolit mons. Stanislav Hočevar predvodio je u subotu 22. juna u beogradskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije svečano euharistijsko slavlje za vrijeme kojega je za prezbitera zaredio đakona Mihaela Sokola. Na početku je nadbiskup uputio dobrodošlicu đakonu Mihaelu, njegovoj cijenjenoj majci i predragoj rodbini; pozdravio je sve župljane Župe sv. Antuna Padovanskoga u Našicama, odakle potječe novoređenik, i župnika preč. fra Zorana Bibića; sve njegove prijatelje, na poseban način svećenike i suradnike. Posebno je pozdravio preč. g. dr. Stjepana Rusana, u čijoj je župi u Zagrebu Mihael obavljao pastoralnu praksu; zatim preč. g. Božidara Josipa Tenšeka; preč. dr. Tomislava Markića, direktora ureda dušobrižništva HBK-a i BK-a BiH za Hrvate u inozemstvu; te don Filipa Kucelina, župnika Župe Gospe od Ružarija u Ražancu. Nadbiskup je zatim izrazio radost zbog prisutnosti svećenikâ, napose beogradskih, na čelu s gen. vikarom mons. Aleksandrom i kancelarom preč. Ivom, koji su novoređeniku bili velika podrška i garant u đakonskoj praksi. Pozdravio je još sve bogoslove, redovnike i redovnice, kao i sve Bogu posvećene osobe, rekavši da »Duh Sveti i danas silazi na nas i u nas«. Poseban pozdrav upućen je predstavnicima Srpske pravoslavne Crkve ‒protođakonu Radomiru Rakiću i ocu Nikoli Soldatoviću ‒ te predstavniku Uprave za odnose s Crkvama i drugim verskim zajednicama Gavrilu Grbanu.

»Izgovoriti ’Evo me!’ znači imati za sobom životno iskustvo; znači znati uključiti se u pravo vrijeme i na pravi način; znači biti spreman ići dokraja, pa i ako se sve što je stvoreno postavilo protiv tebe«, riječi su koje je na početku propovijedi nadbiskup uputio novom prezbiteru. Obitelj Sokol, svećenike, redovnike, redovnice i Bogu posvećene osobe zamolio je da budu blizu ređeniku: razumom, srcem, vjerom, duhom. »Ostanite mu uvijek bliski… Bliski u njegovom svakodnevnom izricanju toga DA«, naglasio je nadbiskup Hočevar.

»Naš brat Mihael je ovim svetim ređenjem, polaganjem mojih i svećeničkih ruku, pozvan i poslan da vodi najautentičniji proces stvarnoga oslobađanja, otkupljivanja i posvećivanja ljudskoga roda. Samo taj i takav proces uistinu iscjeljuje sve rane: duhovne, duševne, tjelesne, povijesne. Takav proces proglašava zarobljenicima slobodu: slobodu sakramentalnu, slobodu proročku i pastoralnu«, istaknuo je nadbiskup.

»On zahtijeva, dakle, one sposobnosti koje daleko nadilaze naše – čovječje – snage! Raduje me zato veoma što je naš ređenik danas želio biti nadahnut svetim Pavlom. Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati. ’Sve mogu u Onome koji me jača!’ (Fil 4, 2).

Životne prilike pročišćuju naše nakane: da u svemu tražimo samo Boga; da sve radimo samo na Božju slavu; da je naše jedino bogatstvo Božje kraljevstvo. Da ’sve mogu u Njemu koji me jača.’ Ali Apostol Naroda nas tješi i ovako: ’A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu – po bogatstvu svome’ (Fil, 4, 19).

Dragi ređeniče i dragi svi vi prijatelji! Samo ako svuda oko sebe budemo otkrivali velike, vapijuće potrebe, upravo to će i nas same spašavati; jasno – vjerujući u Onoga koji jedini spašava. Tko iskreno okusi potrebe, taj se moli, taj vapije, taj pun pouzdanja traži; nije pasivan niti anesteziran. Naprotiv: pun je vatre i u njemu sve kipi! Tako se nadam, dragi ređeniče, da po iskustvu koje imaš danas još jače vapiš za svetošću«, dodao je mons. Hočevar u propovijedi.

Nakon homilije uslijedio je središnji čin ređenja, polaganje ruku i posvetna molitva, koje je tumačio kancelar Nadbiskupije don Ivo Poleto. U nastavku euharistijskog slavlja mladomisnik se pridružio nadbiskupu za stolom Gospodnjim.

Preč. kancelar don Ivo Poleto je na kraju svečane mise čestitao novom prezbiteru uime svih prisutnih vjernika. Zahvalio je ocu nadbiskupu mons. Stanislavu Hočevaru i svim svećenicima na čelu s generalnim vikarom mons. Aleksandrom Kovačevićem. »Vjera i vjernost su temeljne kreposti na kojima počiva svećenički poziv, uz odaziv i ustrajnost. Mladomisnik Mihael je sve te kreposti u ovih godinu dana i pokazao. Budi uvijek na raspolaganju čovjeku i narodu, ne očekujući zahvalnost«, zaključio je obraćanje preč. Poleto.

Misno je slavlje pjesmom uveličao »Ekumenski moški zbor« iz Beograda.

(kmc)