Sveta krizma u Crkvi Sv. Ante u Beogradu

U nedelju 20. 5. 2018, na svetkovinu Pedesetnice – Duhova, u Crkvi Svetog Antuna bilo je veoma svečano. Toga dana je četvoro mladih primilo pečat dara Duha Svetoga, sveti sakrament potvrde – krizmu.

Svetu misu, koja je započela svečanom procesijom, predvodio je – uz koncelbraciju don Aleksandra Kovačevića, fra Benedikta Vujice, fra Leopolda Rohmesa i fra Ilije Alandžaka – preuzvišeni monsinjor Stanislav Hočevar, nadbiskup i metropolit beogradski.

»Danas je dvadeseti maj, kad bi trebali nad nas sve stići ognjeni jezici, za što smo se pripremali počevši od desetog maja kad smo slavili dan Uzašašća Gospodinovog i kada smo započeli Duhovsku devetnicu, tijekom koje se tamo gdje je Crkva mnogobrojnija na molitvenim susretima kandidati za svetu krizmu svakog dana pripremaju za ovaj dan, dan koji je kruna korizmenog i uskrsnog vremena«, rekao je gospodin nadbiskup započinjući homiliju. Dodao je da smo »jučer imali divnu vigiliju u župi Krista Kralja« i ujedno izrazio nadu da će »svi vjernici iz svih beogradskih župa odlučiti da svake godine još svečanije slave tu vigiliju – pjevanjem, slušanjem, razmišljanjem, zašto ne i mnogim instrumentima tako slaviti tu vigiliju da bismo za sebe, za našu Nadbiskupiju, za ovaj grad, za ovu zemlju izmolili obilate darove Duha Svetoga za kojima svi mi tako čeznemo – iako je tako mnogo poteškoća i svi smo u neprestanom strahu ili bojazni da bi mladi mogli nastaviti da odlaze.«

Ipak, rekao je otac nadbiskup, »Uvjeravam vas, braćo i sestre, ako bismo svake godine bili spremni – ne samo bračni parovi, ili mlade obitelji – tako slaviti vigiliju, na nas bi sišla posebna snaga Božjega duha…Tim više jer smo u vremenu sinodalnoga procesa te još bolje i svečanije slavimo ove velike liturgijske dane, pa tako i vigiliju i sam dan Duhova.« Govoreći o »vanjskom obredu koji donosi mnogostruke unutarnje plodove – snagu spoznaje milosti našim krizmanicima«, preuzvišeni je naglasio da je »vjerovanje moguće samo tamo gdje je zajednica: zato smo svi mi u tom trenutku izvandredno važni, jer svi mi svojom glasnom molitvom i pjevanjem omogućujemo da se ova mlada Crkva jače otvori, probudi čežnju, glad i žeđ prema Božjoj dobroti!«

Stoga smo posle homilije ponajpre obnovili krsna obećanja, ponavljajući tako onaj trenutak u vremenu kad se ti mladi ljudi suobličavaju Isusu Kristu i bivaju oslobođeni istočnog greha, rekao je nadbiskup, da bi – kad budu primili sakrament potvrde – postali svedoci Isusa Krista. Mons. Hočevar je to posebno naglasio rečima: »Ako nismo svjedoci, ponajprije nemamo svoj jasan identitet, što se posebno izražava time da današnje vrijeme pogoduje da živimo bez identiteta, gdje u društvu i u kulturološkim pokretima postoji želja da nikoga više ne definiramo kao muško, kao žensko, kao oca, kao majku. Da sve mora biti neutralno. Bez identiteta!« Ali, naglasio, »Bog nas nije tako stvorio. Svatko od nas je ne samo unikat, nego i posebna svijeća koja svijetli svojim posebnim sjajem. I ako nitko od nas ne živi taj svoj identitet, ne samo kod nas, ne samo u obiteljima nego u čitavome svijetu bit će sve više tame, magle, nejasnoće, pa dakle i nesmisla života.«

Ponavljajući krsna obećanja, posebno odričući se sotone, svi mi, a posebno krizmanici, odričemo se svega onoga što ne bismo smeli da budemo u životu ako želimo da zračimo svoj identitet, rekao je nadbiskup, jer sotona »ne želi da mi napredujemo, da budemo tjelesno, duševno i duhovno zdravi. Sotona ne želi da postanemo sveti, svjedoci, hrabri apostoli.« I da bi to postigao, on nas zavodi lažima, raspirivanjem naše sujete, iskušavajući nas i navodeći nas da odričući se Boga budemo sve osim onoga što jesmo. Zato ako želimo da sačuvamo svoj identitet, moramo sotoni reći ne – i samo tako će se oko nas »stvoriti atmosfera povjerenja u nas, jer tako će za nas, posebno za krizmanike, drugi uvijek moći reći da mogu da se oslone na nas zato što uvijek biramo ono što je istinito, dobro i pošteno«. A to možemo da ostvarimo samo ako iz dubine svojih srca iskažemo da verujemo u Boga, Onoga koji nas je stvorio kao jedinstvene, kao osobe, ako smo puni poverenja u »Njegova Sina, koji nas je svojim križem, smrću i uzašašćem na nebo oslobodio svih zlih opasnosti, koji nas je oslobodio… ako Ga prihvatamo i preko sakramenata slavimo da uvijek u životu možemo biti duhovni i slobodni«. A to znači ako prihvatamo Duha Svetoga koji nas uvek podseća na ono što je Bog Stvoritelj za nas učinio, što je Isus Gospodin učinio za nas svojim životom. I ne samo to, On nas u svakom trenutku života prosvetljava da uvek možemo stići do cilja, ne samo do svog ličnog cilja, nego do jedinstva s Bogom, što je i »naša misija kao svjedoka spremnih da uvijek i na svakom mjestu svjedočimo o Bogu na najljepši i najbolji način – riječima i djelima, svojim životima«, podsetio je završnim rečima svoje homilje preuzvišeni otac nadbiskup mlade krizmanike, ali i sve nas: »Stoga danas prizivamo tu snagu, tu svjetlost s visine… da bi taj pečat Duha Svetoga tako pročistio naše zajednice da nikad među nama ne bude ogovaranja ili cinizma, nego da tako oduševljeno živimo zajedništvo da bi svi neprestano uživali čisti i svježi zrak Božje dobrote i ljubavi!«

Posle svete mise krizmanici, njihovi roditelji i kumovi imali su priliku za zajedničko fotografisanje sa svećenicima i nadbiskupom.

(M.A.K./kmc)