PočetnaduhovnostSvetkovina Sv. Josipa

Svetkovina Sv. Josipa

Uz liturgijska čitanja svetkovine svetoga Josipa (Mt 1, 16.18-21.24a) te o Svečevu liku i krjepostima, razmišlja vlč. Franjo Frankopan Velić

  1. „Ako kvasac pomiješan s tijestom nije promijenio sve tijesto, je li onda to zaista bio kvasac? Ako miris kojim je netko pomazan nije zamirisao, možemo li to uopće nazvati mirisom?“ (sv. Ivan Zlatousti). Svaka stvar, svako biće svojim djelovanjem i plodovima otkriva svoju narav, ono što jest. Tako i čovjek. „Na muci se poznaju junaci“, kaže narodna poslovica, a to vrijedi i općenito: Čovjeka prepoznajemo po njegovim djelima; odnosno: Po dobrim djelima prepoznajemo Božjega čovjeka. Takav je sveti Josip, prečisti zaručnik Blažene Djevice Marije. Njemu je Bog dao posebnu milost i izabrao ga da bude „hranitelj i čuvar“ Isusa i Marije; „tu je službu sveti Josip najvjernije izvršio“ (sv. Bernardin Sienski).
  2. U Evanđelju doduše nije zapisana ni jedna jedina riječ koju je izgovorio sveti Josip, ali zato imamo njegova djela koja govore o njegovoj naravi koja je bila ispunjena Božjom milošću. On čini Božja djela jer živi iz osobnoga odnosa s Bogom. Kako možemo izgraditi takav odnos?

Kao prvo, sveti je Josip čovjek otvorena srca koji sluša što mu Bog govori: po Svetom Pismu, po susretima s drugima, po svakodnevnim i nesvakodnevnim događajima života. Evanđelist Matej kaže za svetoga Josipa da je „muž pravedan“. Božja je riječ njegov kruh svagdanji kojim se hrani; ona mu daje ključ za razumijevanje vlastitoga života. Zato u kriznim situacijama sveti Josip donosi prave odluke; toliko je srastao s Božjom riječi da je čuje čak i u snu. Čim se probudi, čini sve što mu je Bog rekao. Evo i druge Josipove krjeposti: uz ponizno i pozorno srce odlikuje se odlučnošću. Nema tu ni petljanja ni filozofiranja. Josip je odlučan jer mu Božja riječ daje snagu da se suoči sa svim životnim izazovima.

Božja riječ za svetoga Josipa nije bila mrtvo slovo na papiru, nego Riječ koja ulazi u njegov život, s kojom može izgraditi odnos. U konačnici, ta Riječ jest sam Isus. Josip je činio Božja djela jer je za suradnika i pomoćnika u svojoj radionici imao samoga Boga, Isusa. Izgradio je osoban odnos s Isusom po Mariji. Tako je postao „kvasac“ koji je promijenio „tijesto“ ovoga svijeta, „miris“ koji je zamirisao kamo god je pošao.

  1. I mi kršćani pozvani smo činiti Božja djela – u našim obiteljima, u našim radionicama i školama, u našim Nazaretima. Bog nam dariva svoju Riječ koja nas hrani i jača, Isusa Krista; ispunja nas darovima Duha Svetoga na korist braći i sestrama.

Ovaj poziv odjekuje još snažnije upravo ove godine jer slavimo 330. obljetnicu otkako je Hrvatski sabor izabrao svetoga Josipa za zaštitnika Hrvatskoga naroda. Utecimo se svetom Josipu zagovorom i slijedimo njegov primjer kako bismo po Mariji došli k Isusu: „Spomeni se, dakle, nas, blaženi Josipe, i svojim zagovorom i molitvom posreduj kod Isusa, koji se nazivao tvojim sinom; a učini da nam bude milostiva i blažena Djevica, tvoja zaručnica, Majka Onoga koji s Ocem i s Duhom Svetim živi i kraljuje u beskonačne vjekove. Amen.“ (sv. Bernardin Sienski).

don Franjo-Frankopan Velić

(rv/kmc)

podeli na: