Mons. Stanislav Hočevar, nadbiskup u miru
Mons. Stanislav Hočevar rođen je 12. XI 1945. godine u selu Jelendol, župa i opština Škocjan kod Novog Mesta, Biskupija Novo Mesto, Slovenija. Po završenoj osmogodišnjoj školi u Škocjanu, godine 1960. pridružio se Don Boskovim salezijancima. Gimnaziju je pohađao u Križevcima i Rijeci, a potom je stupio u novicijat salezijanaca. Vojsku je služio u Skoplju 1966–1967. godine. Zatim je bio odgojitelj u novicijatu u Želimlju kod Ljubljane. Teologiju je studirao na Teološkom fakultetu u Ljubljani. Za sveštenika je zaređen 29. 6. 1973. godine.
Magistrirao je na Teološkom fakultetu u Ljubljani 1979. godine s tezom iz teologije: Osebni greh v današnji hamartologiji. Od godine 1973. bio je odgojitelj u malom semeništu u Želimlju, a od 1979. upravnik te salezijanske ustanove.
Dve godine (1982–1984) bio je zamenik salezijanskog provincijala u Sloveniji. Zatim je četiri godine bio upravnik Internata za srednjoškolce – Modestovog doma u Celovcu (Klagenfurt) u Austriji. Godine 1988. prvi put je izabran za provincijala salezijanaca u Sloveniji, a od 1994. do 2000. g. poveren mu je drugi mandat u istoj službi. Sudelovao je na četiri generalna kapitula salezijanaca u Rimu. U dva mandata bio je predsednik Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarki Slovenije, a zatim dve godine generalni sekretar iste konferencije.
Uz odgovorne dužnosti našao je vremena i za pisanje. Godine 1978. izašla je njegova knjižica Peter s Poljske, godine 1983. Odpri srce, 1988. godine čitanja za majsku pobožnost Veliko znamenje, a 1998. bio je urednik knjige Leta velikega dozorevanja o svim nasilno umrlim žrtvama Drugog svetskog rata u domaćoj župi Škocjan kod Novog Mesta.
U godini 1999. za vreme bombardovanja Jugoslavije pokrenuo je inicijativu »Mir tebi, Balkane« i u istoj godini uspešnu fondaciju za pomoć porodicama s više dece pod imenom Anin sklad. Na svetkovinu Gospodnjeg naveštenja 25. III 2000. godine papa Ivan Pavao II imenovao ga je za nadbiskupa koadjutora u Beogradu. Biskupsko ređenje primio je 24. V 2000. g. u crkvi Marije Pomoćnice na Rakovniku u Ljubljani. U Beograd dolazi za Duhove 2000. godine.
Na plenarnoj sednici Biskupske konferencije Jugoslavije u jesen 2000. g. prima dužnosti referenta za katehezu i mlade, za redovnički život, a postaje i predsednik Biskupske komisije za Caritas.
31. III 2001. g. sveti otac Ivan Pavao II prihvata molbu za razrešenje dotadašnjeg beogradskog nadbiskupa dr Franca Perka, čime mons. Stanislav Hočevar preuzima službu beogradskog nadbiskupa i metropolita.
16. IV 2001. g. izabran je za predsednika Biskupske konferencije SR Jugoslavije, kasnije preimenovane u Međunarodnu biskupsku konferenciju Sv. Ćirila i Metodija, u kojoj obavlja i druge funkcije, a 7. VI 2006. g. na XVI plenumu u Petrovaradinu poveren mu je još jedan petogodišnji mandat.
Godine 2002. postao je član Papskog veća za unapređivanje jedinstva hrišćana. Na biskupskom grbu mons. Stanislava Hočevara predstavljeni su zvezda i harfa. Zvezda označava transcendentnu dimenziju ljudskog života, zato označava i Crkvu i Bogorodicu; harfa je instrument koji govori o skladnom zajedništvu, a simboličnim brojem sedam i o svetim tajnama Crkve. Tim simbolima označavaju se svetlost i nada koju donosi kršćanstvo. Boje na pozadini grba su tipične slovenačke boje.
Prema odluci pape Franje, od dana imenovanja mons. Ladislava Nemeta beogradskim nadbiskupom, 5. novembra 2022. godine,mons. Stanislav Hočevar, beogradski umirovljeni nadbiskup upravljat će Beogradskom nadbiskupijom kao apostolski administrator sve do dana ustoličenja novoimenovanog nadbiskupa Nemeta.
Moto njegove biskupske službe je: Servite Domino in laetitia (što znači: Služite Gospodu s radošću).