Uskrs u Nigeru – prisjećanje na nestale svećenike
Na slici: Proslava Uskrsa u Africi
U Nigeru su se tijekom Vazmenoga trodnevlja prisjetili otetih katoličkih svećenika i drugih osoba koje su na tom području otete, a možda i ubijene
U Nigeru, zapadnoafričkoj zemlji s muslimanskom većinom i jednoj od najsiromašnijih zemalja u takozvanom Trećem svijetu, katolička se zajednica tijekom Vazmenoga trodnevlja prisjetila dvojice otetih svećenika: o. Pierluigija Maccallija, člana Družbe afričkih misija, koji je 17. septembra 2018. godine otet u nigerskoj misiji Bomoanga, te Joëla Yougbaréa, koji je otet u Burkini Faso prije nešto više od mjesec dana.
Mauro Armarino, svećenik iz Družbe afričkih misija, na službi u glavnom nigerskom gradu, za našu je radijsku postaju rekao da su u Nadbiskupiji Niamey ove godine na Veliki petak Križni put željeli posvetiti upravo otetim svećenicima i svim osobama koje su nestale u toj zemlji. Unakaženo Kristovo lice preobrazilo se u lice otetih svećenika, ali i u lica nekoliko desetaka stanovnika koji su na silu odvedeni u nepoznato – rekao je misionar Armarino.
Afrika je postala kontinent s najviše ubijenih svećenika. Nedavno su dva svećenika pronađena mrtva u Kamerunu i Nigeriji. Dobro je prisjetiti se katedrala načinjenih od kamena koje su stradale u požaru, poput Notre Dame, ali važnije je prisjetiti se katedrala s licima ubijenih svećenika i nestalih osoba – kazao je misionar i dodao – Upravo za te posljednje katedrale postoji Veliki petak.
Govoreći potom o spomenu na nestale osobe, o. Mauro Armarino istaknuo je da u Nigeru tu stvarnost proživljavaju s patnjom. Da ne bismo zaboravili, svaki dan izgovaramo jednu molitvu, a jednom mjesečno organiziramo događaje, čak i ekumenske naravi, kako bismo naglasili da su progoni uobičajeni, ali da je nada također uobičajena.
Unatoč svemu, Uskrs je Crkvi u Nigeru donio radost. O. Armarino komentirao je da ne može biti drugačije. Postoji mnogo radosti koja prožima naše zajednice – rekao je – Tko poznaje Afriku zna da je radost naših slavlja jedinstvena. Najsiromašniji su ti koji s najvećim intenzitetom proživljavaju trenutke slavlja. Ipak, najvažniji je svakodnevni Uskrs, i tome smo predani svim srcem. Plovimo ovim morem pijeska, dan za danom, kako bismo preživjeli dramatičnu političku i ekonomsku situaciju – rekao je misionar i zaključio – Ali nadu nam nitko nikada neće oduzeti.
(rv/kmc)
