HomeNadbiskupovi govoriVečernja uoči blagoslova Pastoralnog centra, 9. septembar 2022. – propovijed nadbiskupa mons. Stanislava Hočevara, beogradskog nadbiskupa i metropolita

Večernja uoči blagoslova Pastoralnog centra, 9. septembar 2022. – propovijed nadbiskupa mons. Stanislava Hočevara, beogradskog nadbiskupa i metropolita

„On će preobraziti ovo naše bijedno tijelo“.

Dobivajući tako „milost na milost“, rastemo do svekolike punine zrelosti Kristove… Kada bih, dakle, ja, kada bi Ti, brate i sestro, kada bismo svi mi ovu veliku tajnu cjelokupnim umom i srcem ispovijedali, iz nje i po njoj živjeli, na ovim našim blatnim putovima, po ovim našim prašnjavim ulicama i po ovim našim širokim autoputevima – hodilo bi više Božjih sinova i kćeri! Sam Krist Gospodin, novi Čovjek – da, Bogočovjek, boravio bi u nama i po nama upravljao životom. Lice Zemlje tada bi se i tim putem neprestano obnavljalo!

Braćo i sestre,
ovu večer i ovu noć – noć vigilije – posvećujemo upravo ovim i ovakvim molitvenim uzletima.
Predragi svi vi sudionici ove molitve,
braćo svećenici i redovnici;
drage časne sestre i sve osobe u posebnom Bogu posvećenom životu;
preuzvišena braćo biskupi i nadbiskupi, uzoriti gospodine kardinale, predragi svi vi udovi Kristove Crkve!
Dok vas ovdje u beogradskoj Majci Crkvi najiskrenije pozdravljam, pozivam sebe i vas na ovaj duhovni uspon; na uspon sve do veličanstvene biblijske gore Tabor i potičem na bdijenje i budnost; potičem na traženje DANA u svim ovim zemaljskim noćima!

Mi, koji svim svojim osjetilima ćutimo da je dan na izmaku i da se bliži tama, svim svojim bićem ipak ispovijedamo da volimo dan. Želimo da nad nama i u nama vlada DAN – a ne NOĆ.
Mi se svim svojim tjelesnim, duševnim i duhovnim snagama borimo da trajno budemo i ostanemo sinovi i kćeri Svjetla.

Borimo se da nas ne zahvati noć nespoznavanja, noć nevjere, da nas ne zahvati noć beznađa i noć ravnodušnosti, noć pasivnosti, noć ne-sjećanja i zaborava! A kamoli noć apatije, mržnje, kaotičnosti!
Borimo se da svojim bićem ne pristanemo na kompromise, na svijet bez vrijednosti, na ozračje agnosticizma, pesimizma, hedonizma, relativizma… te time i na tendencije svih mogućih i nemogućih idelogija viktimizma, nacionalizma, genderizma, transhumanizma…

Borimo se da se ne naviknemo na duh profiterstva, pukog pragmatizma, cinizma i elitizma! Mi se borimo za DAN – za Kristov Dan – za onaj DAN koji je oživotvoren jedino u Kristu.

I ne borimo se samo za običan DAN, za onaj DAN koji je plod riječi Vječnoga Logosa: „Budi svjetlo, i bi svjetlo!“, nego za onaj novi DAN, DAN koji se rodio Njegovim Uskrsnućem. Borimo se za DAN bez kraja, za DAN bez zalaska SUNCA, za DAN osvijetljen, dakle, ne samo zemaljskim Suncem, nego Jaganjčevim svežrtveniim snagama vječnoga svjetla, za Dan koji nije ispunjen prolaznošću nego vječnošću.

Zato se ove noći borimo da se uspnemo na Goru onog preobraženja koje naše biće osposobljava za beskonačnost NOVOGA – za apsolutno novo.
Noćas se borimo da svi mi postanemo nalik visokim ZVONICIMA u mnoštvu tolikih samo prizemnih bića, borimo se da u ovoj gluhoći za transcendentne vrijednosti zvonimo radošću svoga nebeskog iskustva, borimo se da bismo u svijetu koji širi noć nihilizma, svojom prosvijetljenošću zračili svjetlost, sa svojih probraženih lica odašiljali veliku snagu Isusove milosti. Borimo se i molimo se da bismo svojim svjedočenjem glasno zvonili prisutnosti punine DANA. Borimo se i molimo se da bismo svojom radošću upućivali Uskrsnu Radost Pobjedniku laži, noći, obmane i besmisla. Njemu koji je proderao sve oblake istorijskih privida i stupio u šatore Vječnih stvarnosti.

Noćas se usrdnom molitvom borimo da bi se svjetlo preobraženja pokazalo na Licu Kristove Zaručnice – Crkve. Nju, Kristovu Zaručnicu, prije 60 godina je jedan inače starac, ali s mladalačkim Kristovim srcem, rimski biskup – papa Ivan XXIII. pozvao na ekumenski sabor, to jest na proces obnavljanja Lica Kristove Zaručnice.

Ovo je, dakle, noć u kojoj ispovijedamo da je Kristova Crkva uvjek mlada! Ovo je noć u kojoj ispovijedamo da je moguće ovu starež slabosti grijeha današnjice – preobraziti u Kristovo lice Uskrsne mladosti.

Ovo je noć one nade koja ne postiđuje! Ovo je noć nade i za tako slabašnu Zaručnicu Kristovu kakva je Crkva beogradska: ona noćas svome Zaručniku iskreno priznaje da je samo Njemu sve moguće!
Ispovjedajući vjeru da je Krist sada i ovdje među nama, da je On jedini donositelj pravoga Dana, radosno pjevamo uime čovječanstva i čitave naše povijesti: „Velika nam djela učini Svesilni!… Iskaza snagu mišice svoje; uzvisi neznatne, a gladne napunja dobrima!“ Amen.

FOLLOW US ON: