Veliki četvrtak – spomen ustanove sakramenta Euharistije

Veliki četvrtak je posljednji dan korizme, a toga dana navečer započinje vazmeno trodnevlje (Veliki četvrtak, Veliki petak, Velika subota). U vazmenom trodnevlju otkrivamo najintimnije tajne vjere, počevši od Isusovog služenja – predanja očitovanog u obredu pranja nogu, zatim potpunog predanja i umiranja na križu iz ljubavi, sve do proslavljenja i uskrsnuća od mrtvih, gdje se očituje snaga života, ali života iz poslušnosti i u poslušnosti Bogu Ocu. Na Veliki četvrtak održava se misa posvete ulja. Na toj misi nad/biskup sa svim svećenicima blagoslovi tri ulja: bolesničko ulje, kojim se mažu bolesnici, katekumensko, kojim se mažu krštenici, te krizmu, tj. mješavinu maslinova ulja i mirisa (uglavnom balzama), koja se upotrebljava kod krštenja, potvrde, te kod svećeničkog i biskupskog ređenja.

Toga dana navečer se slavi misa Gospodnje večere. Misa Gospodnje večere je ujedno i ustanova sakramenta Euharistije: „I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: „Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!“ I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: „Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. (Mt 26, 26-28)

Euharistija je najsvakidašnjija, a ujedno najbožanskija gesta, koju je moguće zamisliti. To je Isusova Istina. Toliko ljudska, a ipak tako božanska; toliko poznata, a tako tajanstvena; toliko blizu, a objavljuje toliko toga nepojmljivoga! Euharistija je izvor duhovnog života svakom vjerniku, jer po njoj se sjedinjuje s Kristom, izvorom života. Da je nadnaravnog karaktera ima bezbroj čudesnih primjera koji to potvrđuju, a navedimo samo jedan, naime sv. Padre Pio dok je slavio Euharistiju dobio je stigme koje je nosio cijeli život.

Za vrijeme liturgije pjeva se Slava (što se inače ne čini u vremenu korizme), a tada zazvone zvona i više neće zvoniti do obreda vazmenog bdijenja. Nakon čitanja evanđelja, ako je moguće, upriliči se obred pranja nogu. Svećenik 12-orici vjernika opere noge. To je spomen na ono što je Isus učinio svojim učenicima. Ovaj znak poniznosti koji je pokazao Isus svojim učenicima i nama je poticaj da smo pozvani služiti drugima. Ove godine je prilika da na Veliki četvrtak što žarče molimo za sve zdravstvene djelatnike koji danonoćno služe bolesnima od korona virusa kako bi im Bog dao snage da ustraju u poniznom i predanom služenju.

Nakon mise se posvećene hostije, namijenjene za pričest na Veliki petak – jer toga dana neće biti svete mise i posvećivanja hostija – prenesu u pokrajnju kapelu ili oltar, zajedno s Presvetim (tj. velikom posvećenom hostijom koja se sprema u tzv. pokaznicu, odnosno dijelom prozirnu ukrašenu posudu, tako da vjernici mogu jasno vidjeti hostiju – Isusa Krista). Također se oltar potpuno ogoli i makne sve s njega. Tada se obično uprigodi barem jednosatno klanjanje, kao spomen na Kristovu molitvu u Getsemanskom vrtu, kada su njegovi učenici pozaspali. Od tog trenutka počinje mir, tišina i molitva, sabranje pred same dane koji slijede. Crkve su otvorene po cijeli dan i vjernici mogu doći da se na miru pomole.

U dane vazmenog trodnevlja, redovito se nisu obavljali težački poslovi na polju. U Dalmaciji se na Veliki četvrtak ili čak sve dane Svetog trodnevlja udara šibama po crkvenim klupama tako dugo dok se ne izlome šibe, a čin se naziva “tući barabana” pa naziv podsjeća na Barabu, sudionika Isusova procesa pred rimskim upraviteljem Poncijem Pilatom.

Velimir Martinović