Homelokalne vestiVeštačka oplodnja, surogat-materinstvo. Uz javnu raspravu

Veštačka oplodnja, surogat-materinstvo. Uz javnu raspravu

Na stranicama prethodnih brojeva časopisa Blagovest ušli smo u javnu raspravu o nacrtu Građanskog zakonika. Motivirani smo željom da doprinesemo odbrani vrednosti koje su sa našeg stanovišta vere i razuma osporene, potisnute ili negirane. Nacrt Građanskog zakonika u nekim delovimabioetičkog karaktera sadrži sporne predloge kojima se treba suprostaviti u ime istine i moralnog dobra. Radi se o predlogu legalizacije eutanazije (tema prošlog broja ), o pitanjima veštačke, vantelesne oplodnje i surogat-materinstva

U ovom broju pažnju bismo posvetili temi iz oblasti reproduktivnog zdravlja ‒vantelesnoj, veštačkoj oplodnji i surogat-materinstvu, koje nacrt Zakonika predviđa kao dozvoljene i zakonski regulisane oblasti u društvu. Pre nego što dotaknemo problematiku surogat-materinstva, treba se pozabaviti moralnim pitanjima veštačke, vantelesne oplodnje, koja na kraju predstavlja suštinsku pretpostavku za odgovor na pitanje surogat-materinstva.

Veštačka, vantelesna oplodnja predstavlja niz tehnika i procedura s područja medicinskih i bioloških nauka koja rešavaju problem neplodnosti. Pod veštačkom oplodnjom podrazumevamo, dakle, poduhvat kojim se u uslovima laboratorije, in vitro, obavlja spajanje ženske jajne ćelije i muškog spermijuma i time dolazi do oplodnje, nastanka zametka, zigota, koji se posle implantira u ženske reproduktivne ograne.

Takav proces veštačke oplodnje je sporan i moralno neprihvatljiv na tri nivoa ‒u pogledustatusa, odnosa donatora polnih ćelija i s tim u vezi načina kako dolazi do oplodnje i položaja zametaka, embriona koji nastaju prilikom postupka oplodnje.

Sa stanovišta odnosa donatora polnih ćelija, razlikujemo heterolognuveštačku oplodnju, u kojoj se kao donator spermatozoida ili jajne ćelije uključuje treća osoba izvan bračne zajednice, i homolognu oplodnju u kojoj se oplodnja odvija unutar para.

Heterolognaveštačka oplodnja kvalifikuje se kao teško nemoralna sa stanovišta dobra supružnika i deteta koje tim putem dolazi na svet.

Oplodnja, začeće, nastanak ljudskog bića događa se u kontekstu bračnog polnog čina duhovno-telesne prirode, čina kojim se partneri u ljubavi predaju jedno drugom. Polni odnos je intenzivan i integralan oblik dijaloga darujuće i primajuće ljubavi, komunikacije darovanja i primanja u kojoj se osoba aktivira u punom potencijalu duhovno-telesnog bića. Ta ljubav supružnika kojom se stvara i produbljuje jedinstvo u različitosti kao da se preliva i vodi do nastanka novog ljudskog bića (oplodnja, začeće). Ulazak treće osobe kao donatora ćelije, koja je strana bračnom paru, narušava, oslabljuje, ugrožava zajedništvo, uzajamnost i bračnu vezu, jer je bračna ljubav po svojoj najdubljoj prirodi isključiva; osim toga, nije ostvareno dobro supružnika kad su pozvani da postanu otac i majka jedno pomoću drugog. Sa stanovišta dostojanstva detetaheterolognom oplodnjom, dete se lišava prava da upozna i razvije odnos s roditeljima koji su biološki zaslužni za njegov nastanak.

Homologna veštačka oplodnja, u kojoj se oplodnja događa unutar bračnog para, takođe se nalazi u sukobu s dostojanstvom ljudske osobe ‒supružnikâ i deteta‒i pored toga što u odnosu na heterolognu oplodnju predstavlja manje moralno zlo. U svakom obliku veštačke oplodnje čin oplodnje se isključuje, izuzima iz bračnog čina darujuće i primajuće ljubavi koja sjedinjuje supružnike u zajednicu i doprinosi stvaranju nove osobe. Dete koje nastaje putem veštačke oplodnje u prvim trenucima svog postojanja stavljeno je u ruke tehnike kao predmet kojim se raspolaže po volji lekara i biologa. Veštačka oplodnja (inseminacija, homologna ili heterologna oplodnja) serija je postupaka koji ne doprinose zajedništvu supružnika i prete opasnošću da se novo ljudsko biće redukuje na predmet u rukama biologije i medicine. Oplodnja po ljudskoj meri u skladu s dostojanstvom čoveka ostvaruje se u okviru bračnog polnog čina kojim se partneri daruju jedno drugom i kreiraju novo ljudsko biće.

Treći razlog moralne neprihvatljivosti veštačke oplodnje je problem statusa tzv. suvišnih zametaka i embriona. Prilikom veštačke oplodnje stvara se više zametaka čija je dalja sudbina pod znakom pitanja. U trenutku začeća nastaje novi ljudski život, tom biću pripada dostojanstvo kojim raspolaže svaka ljudska egzistencija: u tom pogledu ono zaslužuje zaštitu i podršku. S pravom se postavlja pitanje kako se pristupa zamecima, embrionima nastalim prilikom veštačke oplodnje a nisu upotrebljeni za oplodnju. Jesu li uloženi u neku vrstu depozita? Jesu li dovoljno zaštićeni od mogućih oštećenja? Koriste li se za sledeće eksperimente oplodnje? Ili su izbačeni kao nepotrebni? Treba se boriti i podići glas protiv mentaliteta koji ljudskom zametku u veštačkoj oplodnji pristupa na utilitaristički način kao biološkom materijalu koji se posle upotrebe odbacuje.

Veštačka oplodnja se već godinama praktikuje u zdrastvenom sistemu Srbije, u poslednjevreme smatra se jednim od metoda kako podići natalitet zemlje u borbi protiv bele kuge. Novost koju nacrt zakonika uvodi je legalizacija surogat-materinstva uz umerenu nadoknadu. Prof. Miodrag Orlić, kao predsednik komisije za izradu nacrta Građanskog zakonika, ovako obrazlaže surogat-materinstvo: »Žena koja nosi i rodi dete za drugoga zvaće se u zakoniku rodilja. Rodilja će imati pravo na naknadu troškova tokom trudnoće i porođaja, kao i pravo na nagradu, ali umerenu, od 8.000 do 15.000 evra. Materinstvo je dosad uvek bilo nesporno jer se i u životu i u pravu smatra da je majka deteta ona žena koja ga je rodila. Međutim, sad će postojati pravni i biološki trougao, jer u nastanku novog života mogu da učestvuju tri žene: ona koja daje jajnu ćeliju, ona koja će nositi trudnoću i roditi i ona koja će biti majka deteta. Zakonik kaže da je to nameravana majka. Termin surogat-majka je netačan, jer to nije majka nego žena koja vrši funkciju inkubatora. Ona će rađati za drugoga, jajna ćelija ne potiče od nje i ona neće biti majka. Prevladalo je mišljenje da zakon treba da omogući takvu vrstu ugovora o rađanju za drugoga.«

Osim već navedenih problema veštačke oplodnje koja je moralno neprihvatljiva jer ne poštuje dostojanstvo ni roditelja ni deteta koje dolazi na svet, ovde se pojavljuje još jedan aspekt kao razlog za osporavanje i odbjanje surogat-majčinstva. Tokom trudnoće stvara se duboka duhovna, emotivna i fizička veza između žene majke i deteta u njenom krilu, uspostavljaju se roditeljski odnosi koji su neraskidivi, žena nosi odgovornost ljubavi za dete koje nosi pod srcem. Njena uloga nikako ne može da se redukuje na položaj inkubatora, kako to želi da predstavi Zakonik: ovakav predlog dovodi porodične odnose u nered umesto da ih reguliše.

Tehnike i procedure veštačke oplodnje i surogat-materinstva opravdavane su od strane njihovih zagovornika i propagatora željom sterilnih parova da postanu roditelji. Taj argument ne stoji jer dete nije objekat koji nekome pripada, u tom smislu ne postoji pravo na dete koje mora da se ima po svaku cenu, nego je dete ljudska osoba koja dolazi na svet kao plod darujuće bračne ljubavi. Hrišćanska duhovnost i moralno učenje Crkve podstiču parove koji iz objektivnih razloga ne mogu da se ostvare kao roditelji da razvijaju duhovnu plodnost ljubavi velikodušno usvajajući napuštenu decu, ili društvenim angažovanjem za osobe s potrebama.

vlč. Andrej Đuriček

Izvor: Blagovest br. 11/19

FOLLOW US ON: