Homelokalne vestiZlatna misa mons. dr. Marka Čolića

Zlatna misa mons. dr. Marka Čolića

U subotu 30.09.2017, na dan svetog Jeronima, prezbitera i crkvenog naučitelja, proslavili smo i veliki jubilej dugogodišnjeg svećenika naše Nadbiskupije, mons. dr. Marka Čolića, koji je tog dana slavio 50 godina svećeničke službe.

Zahvalnost za ovaj veliki dar Božiji, obeležavanje zlatnog jubileja svećeništva iskazali smo proslavljanjem svete mise, koju je predvodio slavljenik mons. dr. Marko Čolić, uz koncelebraciju nadbiskupa Beogradskog mons. Stanislava Hočevara, kao i svećenika; don Aleksandra Kovačevića, generalnog vikara i župnika Krista Kralja u Beogradu, fra Ilije Alandžaka, dekana Beogradskog dekanata, vlč. Leonida Bevza, župnika katedrale Uznesenja BDM u Beogradu, vlč. Grzegorza J. Chudeka, župnika sv. Josipa Radnika u Beogradu i ekonoma, preč. Stjepana Vinojčića, župnika sv. Josipa Zaručnika BDM u Kragujevcu, patera Petra Taševa i patera Ante Lozuka, župnika sv. Petra.

„Želim dakle u ovom obiteljskom krugu, kratko razmišljati o ovom događaju“, uvodne su reči preuzvišenog. mons. Stanislava Hočevara iz homilije, kojima nas je podsetio na to da je Crkva obitelj, zajednica koja je tog dana proslavljala veliki jubilej jednog od svojih članova. Obraćajući se zatim slavljeniku, ali i svima nama preuzvišeni je rekao: „Prije nego si bio začet… je već mislio na tebe netko,“ , jer „Velika je ljubav od vajkada“ svakog nas ponaosob zamislila i postavila nas u „povjesno razdoblje“, dodao je preuzvišeni, „da bi mogao svako od nas da najbolje odgovori i Bogu i ljudima, i povjesti.“ Ta Božanska ljubav je našeg slavljenika, mons. Marka Čolića, predodredila za svećenika, ta ga je ljubav i dovela u milosti do proslavljanja ovog jubileja, do divljenja vrednih 50 godina službe u Kristu. Svaki je takav svećenički jubilej „nužno trenutak divljenja, čuđenja, zahvaljivanja“ rekao je nadbiskup. „Zato smo i govorili i molili se, sat vremena prije ove Božije službe“, „da bi On u svojoj vječnoj ljubavi, među nama birao svoje saradnike.“ Podsećajući nas na važnost molitve, na to da nikada nije dovoljno molitve, preuzvišeni je pomenuo i evanđelje čitano toga dana, u kome nas Gospodin poziva da se molimo za duhovna zvanja jer „žetva je velika, a žetalaca je malo“. Podsećajući nas i na životopis slavljenika, preuzvišeni se upitao „Jednostavnim rječnikom, braćo i sestre moramo se pitati kako je narod u Bosni i Hercegovini – odakle je slavljenik – koji toliko pati dao Crkvi toliko mnogo zvanja? “Nastavivši u istom tonu mons. Hočevar je rekao: „Večeras na ovom slavlju, trebamo se pitati i to“, „da li mi svi svojim kršćanskim životom doprinosimo da bi među nama vladao mir“, podsećajući nas na činjenicu da se slavljenik rodio u vreme kada se u svetu osećao stravični dah rata koji će svega godinu dana nakon rođenja slavljenika zahvatiti i ove naše krajeve. Strahote rata, i perioda nakon njega, u vreme režima koji se prema Crkvi i veri nije odnosio sa poštovanjem, siromaštvo, sve to je kako je rekao preuzvišeni, samo ojačalo mons. Marka Čolića na putu ka službi koju mu je Bog namenio. U tu službu će ući 23.07.1967 kada ga je, u – kako je otac nadbiskup rekao – „istoj ovoj crkvi“ za svećenika posvetio prvi apostolski nuncije u tadašnjoj Jugoslaviji. „Zato dolikuje da se upravo u ovoj crkvi zahvaljujemo za taj dan“, dodao je preuzvišeni podsećajući nas i na činjenicu da je naš slavljenik i bi ritualni svećenik, onaj koji slavi liturgiju i na Zapadnom i na Istočnom obredu, što je preuzvišeni ilustrovao i rečima da su mons. Marku Čoliću često govorili „da ljepše pjeva u istočnom obredu nego u zapadnom.“ Otac nadbiskup nam je zatim, podvlačeći kako se na slavljeniku ispunjavaju reči prvog čitanja sa svete mise ispričao ukratko o službama koje je mons. Marko Čolić obavljao pored svoj svećeničkog zvanja, podsećajući nas i na brigu koju je mons. Marko vodio i o katolicima istočnog obreda, na njegova putovanja sa nadbiskupom Bukatkom, ali i na sva mesta u kojima je mons. Marko bio župnik tokom ovih pedeset godina, u kojima je svojim radom svedočio veru. Rečima „Kada je bila porodica, obitelj tako ugrožena kao danas?“ nadbiskup Hočevar se dotakao pitanja koje danas muči ovaj svet. Pitanja dehumanizacije čoveka ugrožavanjem osnovnog stuba ljudskog društva dovode nas do pitanja koliko je jaka vera u nama, koliko smo spremni da svoje živote upravljamo ne po željama ljudi, nego po onome što je za nas pripremila Ljubav Božija?  Jer „mi vjernici ne možemo nikako sakriti svoju glavu u pjesak, i reći kako nas to ne zanima“, rekao je gospodin nadbiskup, podvlačeći važnost naše molitve, ali i našeg načina života, naše ljudskosti, citirajući reči sv Avgustina „ Ne pitaj se u kakvom vremenu živiš, već znaj da je vreme takvo kakvi smo mi ljudi“. Mi smo dakle pozvani, što govori i Sveti otac, ne da se priklanjamo ovom „vremenu promjena“ , nego da u svemu živimo „ovu zajednicu Crkve“, rekao je otac nadbiskup, jer samo ako „kao zajednica u molitvi, postu i razgovoru odgovaramo na znakove vremena“, dodao je podsećajući nas i na proces Sinode u kome se Beogradska nadbiskupija nalazi.

Na kraju svete mise uz reči zahvale za pedeset godina svećeničke službe, u ime Beogradske nadbiskupije slavljeniku su Matea Kirn i Marija Antonela Kanelič predale poklone, nakon čega je zlatomisnik održavo kratki govor. Za vreme euharistijskog slavlja pevao je Ekumenski moški zbor.

Posle sv. mise, svi prisutni su nastavili slavlje na agapeu.

(M.A.K./kmc)

FOLLOW US ON: