Blagovest 03/2026

»Ljubi… i čini što hoćeš«

Poštovani čitatelji našeg lista Blagovesti, pred vama je martovski broj posvećen korizmi. Korizma je posebno vrijeme u životu kršćanina, u kojem se vjernik poziva na dublje promišljanje o vlastitom životu, odnosu prema Bogu i odnosu prema drugim ljudima. To je vrijeme obraćenja, ali i vrijeme u kojem se ponovno otkriva srce Evanđelja – ljubav koja se ne zadržava samo na riječima, nego se očituje u djelima. Tradicionalno se govori o tri stupa korizmenog života: molitvi, postu i milosrđu. Međutim, njihova prava svrha nije u samoj praksi, nego u promjeni srca. Post nas uči slobodi od vlastitih navezanosti, molitva nas povezuje s Bogom, a milosrđe nas otvara prema drugome. Kada se ta tri puta sjedine, rađa se prostor u kojem ljubav može postati konkretna i vidljiva. Dopustite mi da budem pomalo osoban, možda s jedne strane kritičan, a s druge strane opet oduševljen, s obzirom na samu konotaciju koju korizma zauzima kod ljudi današnjice. Da pojasnim. Ponekad se čini da u profanom svijetu vrijeme korizme ima prenaglašenu konotaciju odricanja i posta u svrhu postizanja nekih osobnih satisfakcija; i stvar tu završava kod većine, što je nerijetko »pucanje u prazno« i takav pristup ostaje u domeni osobne samokontrole, svrha mu je u samom sebi, u isticanju samodiscipline i uzdržavanju, što ostaje u osnovi negativan pristup. Odmah moram reći da me i takav pristup donekle oduševljava, jer ljudi nisu ravnodušni prema korizmi, oni žele nešto više, ali potrebno je učiniti »skok« u poimanju korizme. Dakle, ova prva dva stupa ‒ molitva i post moraju iznjedriti ono najviše, a to je milosrđe – djelotvorna ljubav, jer u protivnom »sve pada u vodu«. Stoga smatram da bi bilo korisno i učinkovito da se, govoreći o korizmi, više ubace naznake o činjenju dobra te se na neki način taj govor »protiv« preokrene u govor »za«. U tom smislu korizma poziva vjernika da bude »za« – za život, za dobrotu, za bližnjega… Biti »za« znači zauzeti stav koji gradi, a ne razara. To znači birati dobrotu tamo gdje je lakše ostati ravnodušan, pružiti pomoć tamo gdje mnogi okreću pogled, izgovoriti riječ ohrabrenja tamo gdje vlada tišina… Dobra djela često su jednostavna i nenametljiva. To može biti pomoć starijoj osobi, posjet bolesniku, strpljivo slušanje nekoga tko prolazi kroz teške trenutke, ili darovanje vremena i pažnje onima koji su često zaboravljeni. U tim malim gestama ljubav poprima konkretan oblik. Ona prestaje biti apstraktna ideja i postaje stvarnost koja mijenja svijet, počevši od našeg najbližeg okruženja. Sve ovo treba činiti ‒ ne iz nekakve obveze, nego iz ljubavi. U tome nam može pomoći izreka velikog sveca sv. Augustina, koji je rekao: »Ljubi… i čini što hoćeš!« Ova izreka na prvi pogled može zvučati kao poziv na potpunu slobodu bez granica, ali njezino pravo značenje mnogo je dublje. Sv. Augustin zapravo poručuje da onaj tko istinski ljubi ne može činiti zlo, jer prava ljubav uvijek vodi prema dobru. Takav je i Bog, čista prava ljubav, koji samo zna ljubiti i činiti dobro, jer On je biće koje i ne zna činiti zlo. Misao svetog Augustina upravo nas na to podsjeća: ako čovjek ljubi, tada će njegovi postupci spontano biti usmjereni prema dobru. Ljubav postaje unutarnji kompas koji vodi život. Zato korizma nije samo razdoblje u kojem nešto gubimo kroz odricanje, nego vrijeme u kojem mnogo više dobivamo – dublju slobodu, otvorenije srce i sposobnost da budemo dar drugima.

Dragi čitatelji, na kraju možemo zaključiti da nas korizma poziva na jednostavnu, ali zahtjevnu istinu: ljubav se dokazuje djelima. Kada čovjek istinski ljubi Boga i bližnjega, tada se ta ljubav prirodno prelijeva u dobra djela. Budimo takvi ‒ ne samo jednu korizmu, nego cijeli život!

Vaš urednik