Blagovest 10/2025
Sve stvoreno ima u sebi trag Stvoritelja
Dok se polako navikavamo na prijelaz iz jednog u drugo godišnje doba – iz vrućeg ljeta u jesen – mnogo toga nam može reći i poručiti sama priroda. U prvom redu, vidljive su promjene na drveću, čiji zeleni listovi dobivaju neke druge boje i konačno opadaju s drveća, i to bez ikakvog ljudskog uplitanja. Tu je i zahladnjenje, dani postaju sve kraći… i kao da nas ove promjene potiču na promišljanje o aktualnosti drevne tvrdnje: »Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme. Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog…« (Prop 3, 1‒2). Je li sve to tako određeno, ili u tom vremenu čovjek ipak može i treba imati neku ulogu? Naravno, neke promjene koje se događaju u prirodi upisao je sam Tvorac i one su iznad čovjekovih mogućnosti, ali za neke je odgovoran i čovjek koji bi, po nalogu Tvorca, trebao razumno upravljati stvorenim stvarima. Ova promjena godišnjih doba bila je kairos, ona sretna prilika da naš novi oktobarski broj Blagovesti progovori o temi zaštite prirode, tim više što smo u oktobru slavili sv. Franju Asiškoga, redovnika, zaštitnika ekologa, sveca čija Pjesma bratu Suncu ove godine obilježava svoju 800. obljetnicu, a ove je godine ujedno i 10. obljetnica enciklike pape Franje Laudato si’ ‒ posvećene zaštiti okoliša. Stoga ćemo kroz pregršt priloženih tekstova pokušati sagledati ulogu redovnica i redovnika u životu Crkve koja daje jasan odgovor i na pitanje zaštite okoliša.
Promišljajući o ovoj temi možemo se pitati kako je svetac koji je živio u 13 stoljeću mogao biti, s jedne strane, tako dubokouman, a s druge ‒ opet tako praktičan u promišljanju i odnosima spram života u prirodi. Naime, čovjek kao duhovno biće nije samo bačen u svijet da bi se mučio i preživljavao, nego upravo kao duhovno biće ima odnos s Bogom, dok kao biće koje prebiva u svijetu ima odnos sa svime stvorenim. U mjeri u kojoj izgubi pravu komunikaciju s Bogom, on krivo percipira i sve stvoreno. Evo nam i valjanog odgovora: sv. Franjo je bio u dobroj komunikaciji s Bogom te je zato bio u dobrom odnosu i prema svemu stvorenom! U tom smislu Bog nam treba biti u prvom planu, a tek zatim čovjek i sve stvoreno, jer sve stvoreno ima u sebi trag Stvoritelja i dobiva svoju vrijednost i svrhu.
Ovo svoje kratko promišljanje završio bih jednom preporukom: dok gledamo i slušamo odjeke silnih samita, konferencija, tribina, okruglih stolova… skupova svjetskih moćnika u vezi s temom zaštite okoliša, čini nam se kao da se ništa ne mijenja, pa pozivam da se više zagledamo u sebe, svoj život i vlastiti odnos prema Bogu, čovjeku i svemu stvorenom, jer ako u životu samo težimo iskorištavanju svega stvorenog u svoje sebične svrhe, samo za sebe, na krivom smo putu; ali ako sve što nam je dano dijelimo s drugima i mislimo na druge, pogotovo na naraštaje koji dolaze poslije nas, onda pred sobom imamo doista svijetlu budućnost…
Vaš urednik
