Homelokalne vestiDeveti utorak u čast sv. Anti

Deveti utorak u čast sv. Anti

U Župi sv. Ante Padovanskoga u Beogradu u tijeku je pobožnost „13 utoraka“ uoči svetkovine župnog zaštitnika, a devetog utorka 10. maja pobožnost sv. Anti i euharistijsko slavlje predvodio je profesor s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu prof. dr. sc. vlč. Ivica Žižić. Tema pobožnosti ovog utorka bila je Novi vjetar za stari svijet.

U homiliji je vlč. Ivica osvrćući se na Božju riječ naglasio da djela svjedoče pa tek onda riječi. „Na isti način je i sv. Antun propovijedao, najprije djelima, a onda riječima“. Propovjednik je naglasio da i naš život propovijeda djelima pa riječima, a ponekad nije potreban ni govor nego samo djela, svjedočenje. Stoga potrebno je „zračiti istinu koju nosimo u sebi, svjedočiti za istinu“, rekao je vlč. Ivica. Nastavio je govor o istini koju je teško svjedočiti, jer je teža od bilo koje „lekcije ili znanja“, zato je treba svjedočiti djelima pa tek onda riječju. Govoreći o sv. Anti kao vrsnom propovjedniku naglasio je kako je on naučio prvu i najvažniju lekciju, a to je poniznost. Poniznost je zauzeti zadnje mjesto, a danas se propagira da se bude prvi, najvažniji, najbrži…na žalost živimo u oholom (što se tiče ambicija) i plitkome (što se tiče istine) svijetu. Teško je govoriti o poniznosti, a ona upravo govori o onoj ideji koju imamo o sebi. Poniznost proizlazi iz svjedočanstva istine. Propovjednik je istakao kako je „ponizan čovjek i krepostan, jer je sposoban priznati vlastite granice, ali i priznati svoje vrijednosti, zna koliko vrijedi i koliko je ograničen. On ima uravnotežen i jasan pojam o sebi. U snazi te kreposti ponizan čovjek zna vrjednovati sebe događajima i odnosima. Suprotnost poniznosti je oholost koja uvijek rađa zavišću. Učinak prvog grijeha oholosti bio je izgon iz raja zemaljskog“. Vlč. Ivica je istakao da poniznost daruje mir, jer kazuje pravu istinu, zavist ne daje nikakav učinak, ona izjeda čovjeka. Kad uzmanjka osobnog priznanja traži se za priznanjem drugih, tad počinje oholost i zavist, te počinje se mjeriti, bolji/lošiji i uspoređujemo se s drugima i ne možemo se više vrednovati. Kada izostane poniznost stupa zavist i pretvara se u grizodušje, samosažaljavanje i otrovne poglede na druge. Zavist kao i oholost ne zna granice svoga „ja“ i urušava se. Zavist stalno skriva svoje niske interese da se druge uništi, jer želi očitovati svoju inferiornost podčinjavanjem drugih. Propovjednik je na kraju zaključio mislima kako trebamo promatrati život sv. Antuna i učiti od njegove poniznosti. Krepost poniznosti čini i poslušnost, to je odbacivanje volje za moći i vladanja drugima. Biti ponizan znači reći „ne“ tim lošim željama. Ponizni ne priječe druge nego dopuštaju drugima da se razviju i da izađu iz svojih tjeskoba. Biti ponizan znači slušati, slušati da nam Bog progovori iz naše nutrine, da nam On kaže koliko vrijedimo i da se ne trebamo uspoređivati s drugima. Slušati Boga, a ne ljude to je orijentir prema kreposnom životu.

V.M/KMC

 

 

 

FOLLOW US ON: