Hodočašće Beogradske nadbiskupije u Rim u Jubilarnoj godini

„Spes non confundit – Nada ne razočarava“ (Rim 5,5)

U ozračju Jubilarne godine Nade koju je papa Franjo proglasio kao pripravu za Veliki jubilej 2025., vjernici Beogradske nadbiskupije, predvođeni svojim pastirima, krenuli su na hodočašće u samo srce Katoličke Crkve – Rim. Ovaj milosni hod, započet na blagdan svete Rite, 22. maja, duboko je prožeo živote pedesetak hodočasnika – vjernika iz Srbije i pripadnika Neokatekumenskog puta, koji su odgovorili na Papin poziv na obnovu vjere, molitve i nade.
Put nade, duhovne obnove i zajedništva vodio je kroz Ljubljanu i Stičnu, preko Padove, sve do Vatikana i Ostije, a zaključen je u Asizu, gdje su hodočasnici molili pred grobom sv. Franje i bl. Carla Acutisa. Cijelo hodočašće predvodio je mons. Marko Trošt, generalni vikar nadbiskupije, uz svećenike: preč. Ivana Poleta, kancelara Beogradske nadbiskupije, mons. Grzegorza Chudeka, vlč. Zsolta Bendea i dvojicu svećenika iz Gane – vlč. Pascala Selormeyja i vlč. Lamberta Adzaha.
Prvi dan protekao je u Ljubljani i Stični. Slovenska prijestolnica otvorila je srce hodočasnicima svojim povijesnim duhom i baroknim crkvama. Posebno dirljiv bio je posjet samostanu u Stični, gdje su se hodočasnici u šutnji i molitvi duhovno pripravili za put. Pokorničko bogoslužje i ispovijed u crkvi sv. Marije pokazali su koliko je Jubilej prilika za unutarnje čišćenje i obnovu.
Sljedećeg dana hodočasnici su stigli u Padovu, grad svetaca – sv. Antuna Padovanskog i sv. Leopolda Mandića. U pokrajnjoj kapelici uz veličanstvnu baziliku sv. Antuna slavljena je sveta misa koju je predvodio preč. Ivan Poleto, kancelar. U nadahnutoj propovijedi pozvao je okupljene da, poput sv. Antuna, ne traže čuda, već vjeru – onu koja vodi do pouzdanja koje ne razočarava. U vremenu kriza i nesigurnosti, Padova je postala oaza nade i utjehe.
Trećeg dana, u Vatikanu, uslijedilo je srce jubilejskog hoda – prolazak kroz Sveta vrata bazilike sv. Petra. U molitvi, sabranosti i tišini, hodočasnici predvođeni Kardinalom Ladislavom Nemetom, beogradskim nadbiskupom i metropolitom, prinijeli su Bogu sve svoje terete, zahvale, molitve i nade. Mnogi su iskusili duboku utjehu i snagu oprosta – milost potpunog oprosta koju Crkva daruje u Jubileju kao izvanredni znak Božje ljubavi i milosrđa.
U poslijepodnevnim satima, uslijedila je svečanost preuzimanja rimske naslovne crkve kardinala Ladislava Nemeta – bazilike Santa Maria Stella Maris u Ostiji. Euharistijsko slavlje i procesija s kipom Blažene Djevice Marije bili su trenutci dubokog zajedništva s Crkvom i s Papom. Kardinal Nemet je u propovijedi podsjetio da Zvijezda mora – Marija – ostaje svjetlo u noćima čovječanstva, a Ostija postaje novi duhovni most između Beograda i Rima.
Posljednjeg dana, hodočasnici su u tišini i molitvi kročili ulicama Asiza. Grad sv. Franje, sv. Klare i bl. Carla Acutisa pozvao ih je na radikalnu evanđeosku jednostavnost, ljubav prema stvorenjima i povjerenje u Boga. Posebno dirljiv bio je trenutak molitve pred relikvijama bl. Carla Acutisa – mladića koji je, unatoč suvremenom okruženju, pokazao kako svetost nije zastarjela. Na osobit način, njegovo svjedočanstvo osnažilo je mlade i sve koji u digitalnom svijetu traže smisao.
Po samom povratku u Beograd jedan dan proveli smo u Vipavskoj dolini. Nakon noćenja u Mirenskom gradu posjetili smo Vipavu gdje smo u hodočasničkoj crkvi Tješiteljice žalosnih sudjelovali u zahvalnom euharistijskom slavlju koje je predvodio mons. Marko Trošt, generalni vikar i domaći sin ove župe.
Na kraju ovog svetog puta, iz srca cijele zajednice hodočasnika uzdiže se velika i ponizna zahvala Bogu – Ocu milosrđa, koji nas je vodio, krijepio i ispunio. Zahvaljujemo Blaženoj Djevici Mariji, Zvijezdi mora, Majci Crkve i nadi naroda, koja nas neprestano prati i zagovara. Zahvaljujemo svetom Antunu Padovanskom, moćnom zagovorniku u svakodnevnim i velikim potrebama, koji nas je učio poniznosti i hrabrosti. Zahvaljujemo svetom Franji Asiškom, svjetioniku evanđeoske radikalnosti i bratstva, koji nas je podsjetio na ljepotu malenosti. I s osobitom radošću zahvaljujemo blaženom Carlu Acutisu, uzoru mladih i svima koji traže Boga u suvremenosti, koji nas poziva da Euharistiju stavimo u središte života, jer – kako je govorio – „Euharistija je moja autoput za nebo.“
Hodočašće Beogradske nadbiskupije u Rim bilo je više od putovanja. Bilo je to svjedočanstvo žive vjere Crkve u Srbiji, hoda nade, zajedništva i obnove – trag u vremenu koji ostaje u srcima hodočasnika i Crkve.
Na kraju našeg hodočašća u Jubilarnoj godini Nade, od srca zahvaljujemo mons. Marku Troštu, generalnom vikaru Beogradske nadbiskupije i voditelju puta, na očinskoj prisutnosti, mudrom vodstvu i duhovnoj pratnji tijekom cijelog hodočašća.
Zahvaljujemo i svećenicima koji su nas pratili, darovali nam svetu misu, ispovijed, riječ ohrabrenja i primjer vjere.
Iskrena hvala svim hodočasnicima na zajedništvu, strpljenju, radosti i otvorenosti kojom smo jedni druge nosili kroz ovih nekoliko dana milosti.
Zahvaljujemo i našim vozačima, koji su nas sigurno, strpljivo i s osmijehom vodili kroz ovo putovanje, često i nevidljivo služeći.
Neka Gospodin svima uzvrati stostruko, a Presveta Bogorodica, Zvijezda mora, neka nas sve i dalje vodi putem vjere, nade i ljubavi.

I.P.