Isusovo Krštenje, razmišlja pater Anto Lozuk
Kada je došlo vrijeme da izađe u javnost, Isus je krenuo na Jordan, svrstao se među grešnike i zatražio od Ivana da ga krsti. Ivan se tome začudio i htio se oprijeti, ali ga je Isus ipak uvjerio riječima: “Samo tako ispunit će se sva pravednost koju Bog zahtijeva!” Ako se i mi čudimo, zašto se Isus svrstao među grešnike i pristupio krštenju, odgovor, kojega On sam daje glasi: “Da se ispuni pravednost koju Bog traži!”
Mi se žestoko borimo za pravednost. U posljednje vrijeme u toj borbi idemo tako daleko da neprestano nekog optužujemo, blatimo, progonimo, osuđujemo. A pravednost nikako da se uspostavi. Čini se da je ljudska pravednost promašena investicija. Institucije koje se brinu o pravednosti nikada nisu kako treba izvršile svoj zadatak, a neće ga niti izvršiti. Neprestano se događa da se upravo u tim institucijama nagomilava najviše onoga što onemogućuje pravednost: sebičnost, grabežljivost, pokvarenost, glupost, nesposobnost. Povijest ljudskog nastojanja oko pravednosti jasno poručuje da se ona ljudskim snagama na ovoj zemlji ne može ostvariti. Pravednost koju Isus po krštenju želi ostvariti nije pravednost ovoga svijeta. Kad govori o pravednosti, Isus govori o svom odnosu prema Ocu. U ovom kontekstu Očeva volja predstavlja jedini kriterij pravednosti: pravedan je onaj koji ispunja volju nebeskog Oca, koji se sviđa nebeskom Ocu. Isus pristupa krštenju upravo zato da ispuni Očevu volju, da se svidi Ocu nebeskom. Otac je zadovoljan i to s neba objavljuje: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj! U njemu mi sva milina!”
Ove riječi nebeski Otac nije izgovorio samo kod Isusova krštenja. Izgovara ih prigodom svakog krštenja. Te riječi je izgovorio kada smo kršteni vi i ja. Po krštenju svatko od nas postaje Božji sin ili Božja kći. Kada je Isus prignuo glavu pred Ivanom i dopustio da njega Čistoga polije voda očišćenja, on je prihvatio našu sudbinu i sve nas unio u svoje krštenje. Svrstao se među grešnike da bismo se mi mogli svrstati među Božju djecu.
Pristupajući krštenju Isus prihvaća Očev program za vlastiti život i za ovu zemlju. U odnosu na njega osobno to je program sluge, Sluge koji je apsolutno spreman izvršavati Očevu volju. Konkretne elemente Očeva programa objavit će njegov javni život. Nakon krštenja krenut će u pustinju. Gospodar ovoga svijeta ponudit će mu logiku po kojoj živimo mi – logiku kruha, časti i vlasti. To je logika pomoću koje se borimo za pravdu ovoga svijeta. Isus odbija i ovu logiku i ovu borbu. Nakon iskustva pustinje krenut će na Genezaretsko jezero. Njegova mreža započet će loviti ribare s kojima će krenuti u osvajanje svijeta. Prostori koje osvaja jesu: siromaštvo, žalost, krivnja, nemir, tjeskoba, smrt. To su prostori koji nas najviše plaše. Po Isusu u ovim prostorima započinje se rađati božansko svjetlo radosti, mira i novog života.
Danas, na blagdan svoga krštenja, Gospodin ponovno objavljuje svijetu svoj program, i ponovno nas poziva da ga prihvatimo, da krenemo za njim – u pustinju, na Genezaretsko jezero, prema Jeruzalemu.
(rv/kmc)