Kardinal Kurt Koch, prefekt Dikasterija za unapređenje jedinstva kršćana, predvodio misu u beogradskoj katedrali

Prefekt Dikasterija za unapređenje jedinstva kršćana kardinal Kurt Koch predvodio je svečano euharistijsko slavlje na nakanu jedinstva među kršćanima, u četvrtak, 27. oktobra u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije u Beogradu. Uz kardinala je suslavio beogradski nadbiskup i metropolit mons. Stanislav Hočevar, otpravnik poslova u Apostolskoj nuncijaturi mons. Simon Bolivar Sanchez Carrion, upravitelju Subotičke biskupije mons. Ferenc Fezekas te mnogobrojni svećenici.

Na početku svete mise nadbiskup Hočevar je uputio pozdrav kardinalu Kochu, otpravniku poslova u Apostolskoj nuncijaturi mons. Simonu, upravitelju Subotičke biskupije mons. Fezekasu, episkopu marčanskom Savi, vikarnom episkopu patrijarha Porfirija, biskupu Slovačke evangelističke crkve Jaroslavu Javorniku, svećenicima, redovnicima, redovnicama, osobama u Bogu posvećenom životu i svim vjernicima. Uputio je pozdrav i Upravi Ministarstva pravde za odnose s Crkvama i verskim zajednicama, to jest gospodinu direktoru dr Vladimiru Roganoviću, u pratnji sa zamjenikom dr Markom Nikolićem i g. Gavrilom Grbanom. Nadbiskup Hočevar je u pozdravnom govoru istakao da cijelom zemljom, svemirom i nebom odjekuju riječi „Ut unum sint“ da svi bubu jedno, ali destruktivne sile žele razoriti to jedinstvo, to za koje je vapio i sam kralj svemira riječima „Oče, daj da svi budu jedno!“ Zaključio je da molitva stvara duhovni ekumenizam koji je osnova svega ostalog.

Kardinal Koch je u propovijedi tumačeći pročitani ulomak iz Poslanice Efežanima istakao da „jedinstvo jest i ostaje temeljna kategorija kršćanske vjere i bitan dio postojanja Crkve“. Naime, ovaj tekst je nastao kad je Pavao bio u zatvoru i u tako teškoj situaciji on misli na jedinstvo Crkve, „identificira njezin temelj u povijesti spasenja koju Bog čuva za cijelo čovječanstvo: već i prije stvaranja svijeta, Bog je izabrao Crkvu po Kristu i pozvao ju kao svoj narod. Po krštenju, svi su članovi Crkve istrgnuti iz vlasti tame i prisno sjedinjeni s Kristom. Tako je u Crkvi nastao novi ljudski rod, u kojem je Krist uspostavio mir“. Kardinal je naglasio da jedinstvo Crkve proizlazi iz ispovijesti vjere u Isusa Krista kao jedinog Gospodina. Ovu tijesnu vezu između ispovijesti kršćanske vjere u Isusa Krista kao jedinog Gospodina Crkve i ispovijesti vjere u jedinstvo Crkve kršćanska je tradicija izrazila, na temelju poslanice Efežanima, jednom slikom, to jest Crkve kao Tijela i Krista kao njezine glave. Bez glave tijelo više nije tijelo nego leš; Crkva se tako degenerira u karikaturu same sebe kada Krist nije više njezino uporište kao glava. S druge strane, Krist, kao glava svoje Crkve, ima vidljivo tijelo i želi biti prisutan u svome Tijelu, što je razlog da Crkva može biti samo jedna. Krist doista nema mnoga tijela, nego je sjedinjen samo s jednim Tijelom, a to je Crkva. Kardinal Koch tumačeći jedinstvo Krista i Crkve istakao je „da se pojavljuje neugodna nedosljednost u trenutnoj situaciji kršćanstva: s jedne strane, svi se kršćani slažu u ispovijesti vjere u jednu svetu katoličku i apostolsku Crkvu, a s druge strane, kršćani, koji ispovijedaju samo jednu Crkvu, još uvijek žive u različitim i odvojenim Crkvama. Stoga se javlja hitnost da shvatimo što za nas znači naglasak stavljen na jedinstvo Crkve“.  Kardinal je istakao i poteškoće oko stvaranja ekumenizma zbog samog pluralističkog i relativističkog vremena koje je trenutno tako rašireno. Za razliku od kršćanske tradicije, u kojoj se jedinstvo smatralo smislom i temeljem stvarnosti uopće, danas je pluralizam u središtu tzv. postmodernog doživljaja stvarnosti. „U ovoj situaciji, današnje nas čitanje potiče da s ljubavnom ustrajnošću održavamo živim pitanje jedinstva Crkve. Naravno, to se može dogoditi na uvjerljiv način samo ako ozbiljno uzmemo u obzir i strah koji gaje nemali broj kršćana, prema kojima bi se, naglašavajući jedinstvo, završilo ne ostavljajući prostor za različitost i mnogostrukost“, rekao je kardinal Koch. Nastavljajući govoriti o jedinstvu u različitosti kardinal je naglasio da ne treba biti straha, nego naprotiv različitost služi izgradnji Crkve. Upravo ovo jedinstvo se može živjeti samo po Duhu Svetom, jer „samo Duh Sveti može pobuditi različitost, mnogostrukost i, u isto vrijeme, učiniti jedinstvo. Duh Sveti nam daje to jedinstvo u različitosti, jer nas vodi u središte otajstva Boga u kršćanskoj vjeri, u otajstvo trojedinoga Boga, u kojem supostoje dvije dimenzije, jednako izvorne. Prije svega, u trojedinom Bogu postoji životni prostor za drugoga, a time i za mnogostrukost i različitost. Otac se razlikuje od Sina, a Sin se pak razlikuje od Duha Svetoga. U božanskom Trojstvu postoji čudesna mnogostrukost  osoba. Ali u Bogu postoji i čudesno jedinstvo božanske biti. Iako se Otac razlikuje od Sina i Sin razlikuje od Duha Svetoga, božanske Osobe žive na istoj razini postojanja kao partneri u nebeskom trijalogu. Otac je Bog, Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. Trojedini Bog je u sebi živo zajedništvo u izvornom relacijskom jedinstvu ljubavi“. Kardinal je naglasio da je Crkva pozvana predstavljati u svijetu zajedništvo trojedinoga Boga i živjeti kao ikona Trojstva. Na kraju propovijedi kardinal je istakao kako mi kršćani već sada možemo biti jedno, čak i ako smo još razdvojeni, pod uvjetom da uklonimo otrov iz podjela, prihvatimo ono što je u njima plodonosno i prihvatimo ono što je pozitivno u različitosti, uvijek u svjetlu trojstvenog otajstva ljubavi. Tako živjeti ekumenski zajedno ne podrazumijeva samo razmjenu ideja i teorija, nego, još dublje, razmjenu darova. Nijedna kršćanska zajednica nije toliko siromašna da ne može dati svoj nezamjenjivi doprinos širem kršćanskom zajedništvu. I nijedna kršćanska zajednica nije toliko bogata da je ne trebaju obogaćivati ​​drugi. Stoga, najbolji način da se postigne jedinstvo jest molitva, a to vidimo u Svetom pismu koje nam govori da Isus nije zapovijedao jedinstvo svojim učenicima niti ga zahtijevao od njih, nego je molio za njega, zaključio je kardinal Koch.

Misno slavlje je prenosila Radio Marija, a svojim glasovima su ga obogatili članovi zbora „Ars vocalis“ predvođeni dirigentom Miroslavom Arbanovskim i katedralnim orguljašem Andrejem Ivanovićem.