Kardinal Ladislav Nemet predslavio euharistijsko slavlje u klauzurnom samostanu Kćeri Srca Isusova – „srcu u tijelu Crkve“

Kardinal Ladislav Nemet, beogradski nadbiskup i metropolit, predslavio je u petak 27. februara 2026. svečano euharistijsko slavlje svetkovine bl. Marije od Isusa Deluil-Martiny u samostanskoj crkvi kongregacije Kćeri Srca Isusova u Lasinji u Republici Hrvatskoj.

 

Pozdravljajući okupljene uime sisačkog biskupa mons. Vlade Košića, duhovni pomoćnik u samostanu Kćeri Srca Isusova u Lasinji prof. dr. sc. vlč. Hrvoje Špehar, istaknuo je da se život klauzurnog redovništva u duhovnom smislu snažno povezuje sa službom kardinalskog zbora u životu Crkve, osobito u snažnoj molitvi, žrtvi i kontemplaciji koja je usmjerena na dobro čitave Crkve i svih njezinih dijelova u čitavom svijetu, koje povezuje jedinstvo i djelovanje Duha Svetoga. Prisjećajući se nedavnoga intervjua kojega je kardinal Nemet dao p. Jamesu Martinu u podcastu The Spiritual Life, gdje je između ostaloga govoreći o iskustvu izbora Svetoga Oca u konklavama naglasio njihov liturgijski, molitveni karakter, vlč. Špehar je povezao iskustvo samostanske molitve, kako za vrijeme konklava, tako i u svakodnevnoj euharistijskoj adoraciji u klauzurnom samostanu Kćeri Srca Isusova, za Svetoga Oca, Crkvu i čitav svijet.

Kardinal Nemet je u bogatoj homiliji, polazeći od velikoga razvoja pobožnosti Srcu Isusovom od XVII. stoljeća, osobito u životu i duhovnosti sv. Margarete Marije Alacoque (1647.-1690.), a potom osnivanja brojnih redovničkih zajednica koje su na poseban način povezane s istom pobožnošću, posebno istaknuo veoma karakterističan oblik duhovnoga puta kongregacije Kćeri Srca Isusova, koju je osnovala bl. Marija od Isusa Deluil-Martiny (1841.-1884.), nazivajući njihove samostane „srcem u tijelu Crkve“. Ustvrdio je da „dok mnoge druge družbe Srca Isusova istu pobožnost prevode u škole, karitativne ustanove, misije, socijalni i pastoralni rad, Kćeri Srca Isusova radikaliziraju zajedničku jezgru – Srce Isusovo, Euharistiju i poziv na predanje – gotovo isključivo u dimenziji klanjanja, zadovoljštine i zastupničke molitve“, te nastavio da je „njihov samostan poput ‘srca’ u tijelu Crkve: ne vidi se izvana, ali dovodi krv – milost – u sve udove“. Kardinal je primijetio da su „svaka krunica, svaki psalam u koru, svaki sat šutnje pred Presvetim ‘otkucaji’ toga srca za život cijele Crkve“.

Na temelju naviještene Božje riječi u čitanjima iz Poslanice Efežanima (Ef 3,14-19) i Evanđelja po Ivanu (Iv 15,9-17), kardinal je istaknuo da je Kristova ljubav temelj svake kršćanske duhovnosti, a osobito duhovnosti kongregacije Kćeri Srca Isusova jer je „njihov život znak da se ta ljubav doista može nastaniti u srcu čovjeka i postati središte svega“. Dok sv. Pavao uzvišenim riječima govori o Kristovoj ljubavi, sestre ovu ljubav „promatraju u probodenom Srcu Isusovu u Euharistiji, u tišini klanjanja, zadovoljštinama i zagovoru za Crkvu i svećenike“. Evanđeoske riječi „kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi“ (Iv 15,9), kardinal je protumačio osobito u svjetlu glagola „ostati“ – koje se u životu klauzurnih sestara najbolje očituje „ondje gdje je Presveto neprestano izloženo, a srce se danju i noću vraća istom Gospodinu u šutnji klanjanja“.  U navedenom smislu, primjećuje kardinal, zvanje sestara se u Kristovoj zapovijedi „ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio“, ostvaruje kao oblik „skrivene ljubavi“, koja znači „dati vrijeme, glas, srce za druge pred Euharistijskim Srcem“. Na jednak način, Kristove riječi o najvećoj ljubavi, životu koji se daje za prijatelje, u životu sestara Kćeri Srca Isusova nalazi „u obliku svakodnevne, tihe žrtve, da bi drugi – a osobito svećenici – mogli ostati vjerni svome pozivu“.

U suvremenim propitivanjima naših karizmi u Crkvi, moglo bi se dvojiti o načinima apostolata koji se vrši u obliku klauzurnoga života redovnika i redovnica, kada bi se njegove dimenzije svele samo na neke vidljive stvarnosti, mjerljive ljudskim promatranjem. Pa ipak, ističe kardinal, „dok na prvi pogled, stroga klauzura i nepostojanje vanjskog apostolata može zvučati kao odsutnost misije; u stvarnosti, upravo je suprotno:  sestre naglašavaju veliki apostolski duh jer se svijet istinski preobražava ne samo djelima, nego ‘iznutra’, po molitvi, po predanju u Kristovu duhu, po prihvaćenoj i darovanoj žrtvi“. Zbog toga, nastavlja, „njihov dnevni red – korska molitva, unutarnja molitva, tihi rad, duga euharistijska adoracija – želi da ‘sav život postane sveta misa’, da sve bude sjedinjeno s Kristovim prikazivanjem Ocu“.

Spominjući se žrtve koju je podnijela bl. Marija od Isusa, kada je u posljednjim trenucima života kao žrtva atentata oprostila svome atentatoru i prikazala svoj život za započeto Djelo, kardinal je ocijenio njezin život kao svjedočanstvo ljubavi, konkretnoga polaganja života za svoje prijatelje, za Crkvu, svećenike i za čitav svijet. I dok bismo se mogli pitati što ova karizma može govoriti današnjem svijetu, valja nam se zaustaviti nad riječima sv. Pavla kako se imamo „ojačati u unutarnjem čovjeku“, ističe kardinal, te nastavlja da je „karizma Kćeri Srca Isusova postaje za nas proročki znak: u užurbanom, aktivističkom svijetu, one nas uče da bez korijena u Euharistiji, bez srca uronjenog u Isusovo Srce, svaka naša aktivnost ostaje površna“. Stoga „i mi možemo u svoj život ugraditi ponešto od njihove duhovnosti: vjernije sudjelovanje na svetoj misi, češće klanjanje, možda tihi sat pred Presvetim za Crkvu i svećenike, kratku molitvu zadovoljštine za grijehe protiv ljubavi;  u svojim obiteljima i župama, u odgovornostima koje nosimo, pozvani smo – riječima Isusa – ‘ostati u njegovoj ljubavi’ i dopustiti da nas ta ljubav polako preobražava, čini sposobnima za onu veću ljubav koja daruje sebe, a ne traži svoje“, istaknuo je kardinal Nemet.

U euharistijskom slavlju koncelebrirali su mons. Marko Trošt, generalni vikar Beogradske nadbiskupije, vlč. Vjekoslav Meštrić, župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Stenjevcu (Zagreb), don Ante Delić, župnik župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u Škabrnji i sv. Ante Padovanskog u Nadinu, vlč. Igor Borić, upravitelj župe sv. Martina biskupa u Pisarovinskoj Jamnici, vlč. Silvio Eljuga, upravitelj župe sv. Antuna Padovanskog i Blažene Djevice Marije Kraljice Mučenika u Lasinji i prof. dr. sc. vlč. Hrvoje Špehar, duhovni pomoćnik u samostanu Kćeri Srca Isusova. Liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti zbor župe Stenjevec, dok su u slavlju sudjelovali brojni hodočasnici iz različitih župa, kao i prijatelji i rodbina klauzurnih sestara Kćeri Srca Isusova.

 

HŠ