Kardinal Nemet predvodio misu ponoćku u beogradskoj katedrali
Beogradski nadbiskup i metropolit, kardinal Ladislav Nemet, predvodio je 24. decembra misu ponoćku u beogradskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije u zajedništvu sa apostolskim nuncijem u Republici Srbiji nadbiskupom mons. Santom Rokom Gangemijem, uz koncelebraciju sveštenika beogradske nadbiskupije.
Nadbiskup Nemet je u uvodnom delu misnog slavlja uputio pozdrav i zahvalu Radio televiziji Srbije koja je omogućila prenos misnog slavlja na svom drugom televizijskom programu i na taj način omogućala praćenje svete mise i vernicima koji ne mogu da dođu u crkvu, rekavši “ u ovoj noći raspršila se tama, čekamo dolazak Isusa, malog deteta koji će svima nama spasenje doneti, zahvalimo se dakle Bogu za mogućnost da slavimo svi ovde danas zajedno.”
“Bog je izabrao jednu zvezdanu noć da se pojavi medju nama kao malo dete. U prvom čitanju ( Iz 9,1-3, 5-6) prorok Izaija je prorokovao o rodjenju toga deteta. Ovo dete će biti važno za čitavo čovečanstvo jer će svi narodi koji hodaju u tami naći svetlost u ovoj osobi, baš u Isusu Kristu. To dete će izgraditi Carstvo mira gde će ljudi živeti u pravdi i zakonu. Izaija je živeo znamo manje više 700 godina pre Krista ali je u proročkom zanosu video rođenje jednog deteta koje će spasiti celi svet, osloboditi čoveka iz ropstva greha i konačno iz svakoga ropstva koje nas muči i sputava i doneti mir i pravednost svoj zemlji” rekao je kardinal.
U daljoj propovedi kardinal Nemet osvrnuo se na još uvek aktuelnu situaciju u svetu, ratove koji idalje besne na pojedinim područjima, ujedno govoreći o miru, pravom miru koje je rođenje malenog Isusa donelo na svet, miru koji je svima preko potreban poručivši “ čak i pojam mira i doživljaj mira može biti različit, mir postoji kada nema rata, većinom to kažemo, nema pucnjave, ali i u miru može biti ubijanja bez rata, u miru pokušavamo da razumemo jedan drugog, da vodimo dijalog, da trazimo dogovor oko velikih stvari. Kada je nemir kada je nesigurnost onda nema te saradnje među ljudima, širi se mržnja između različitih grupa, da li zbog vere, novca, vlasti, moći, zbog nacionalne pripadnosti, boje kože, načina života ali čak danas i radi seksualne orijentacije. Postoji mir kada ljudi žive bez pravne sigurnosti i pravde, postoji i onaj mir kada su ljudi srećni i mogu napredovati u svim oblastima, ostvarivati svoja prava i živeti u pravdi i pravednosti i ponavljam uvek to – pravda i pravednost te dve stvari idu uvek zajedno, i samo kada su te dve stvari zajedno tek onda možemo govoriti o pravom miru; a Isus se baš rodio zato da ostvari u svakoj generaciji, u životu svakoga od nas baš takav jedan mir.”
“Između svetlosti i tame, može postojati sivilo, što je neka verzija svetlosti i tame, sve je zamagljeno, sivkasto, može biti čak i maglovito i ljudi se često gube u takvim trenucima i situaciji. U sivilu se često gubi pitanje smisla života i potraga za odgovorima na najvažnija pitanja, ljudi postaju apatični, rezignirani, prihvataju ono što jeste sa ravnodušnom gestom – pa to je to, možda će jednog dana biti bolje. Ovakva vrsta sivila ubija, dozvoljava svemoguće malverzacije poluistine. U evanđelju, svetlost andjelja i zvezda razbijaju tamu noći. Nije ovo apsolutno svetlo nego nešto svetlije nego tama, to nije još potpuna svetlost, rekao bih, neka vrsta sivila jer priznajmo većinu života svako od nas provodi u trenucima sivila. Da li je to zbog toga što stvaramo rutinu svagdašnjeg života, možda zato što nemamo velikih izazova. Nekako živimo jednim ritmom koji zauzima najviše vremena i onda imamo trenutke radosti, susreta, događaja, kao ovaj Božić danas. To je jedan poseban trenutak kada Bog ulazi u našu istoriju. I kao što su pastiri videli samo jednu malu, početnu svetlost, ipak ta svetlost im je dala nadu i snagu da krenu prema toj štalici gde su našli Isusa u naručju Marije i njegovog oca Josipa. Reči Biblije su vredele u vreme fizičkog, jedinstvenog rođenja Isusa Krista ali vrede i danas. Reč Božija nikada ne strari, ona je uvek aktuelna. Naše društvo živi isto u nekom sivilu, kolektivna depresija i apatija karakteriše naše društvu, san o napuštanju zemlje animira mlade ljude a vesti o tragedijama dovode u pitanje poslednje mrvice moralnog sistema života. Kada se Bog pojavi, tama postaje manje tamna, sivilo sve više daje prepoznati obrise stvarnosti, Božje prisustvo daje novi smisao životu I pokazuje puteve gde trebamo krenuti. U svetlu Betlehemske noći čak i najgora ljudska situacija izgleda lepše, bolje. Božija svetlost menja čoveka i njegovu stvarnost,” poručio je kardinal.
Zaključivši propoved rečima “ prihvatimo novorođenog malog Isusa i dozvolimo mu da nas promeni, učini miroljubivim i pravednim članovima našeg društva. Hristos se rodi!”
Svečanom misnom slavlju prisustvovali su predstavnici Srpske Pravoslavne Crkve, predstavnici diplomatskog kora kao i predstavnik Uprave za saradnju sa crkvama i verskim organizacijama, Gavrilo Grban.
Svečano slavlje pesmom je uzveličao hor „Ars vocalis“.
Marija Antonela Kanelić