Misa posvete ulja, katedrala, Velika srijeda, 13. april 2022. – propovijed mons. Stanislava Hočevara, beogradskog nadbiskupa i metropolita

Vostra Eccellenza,
braćo svećenici,
predrage sve Bogu posvećene osobe,
braćo i sestre u Isusu Kristu!

U naše dane, kad preko svih ovih modernih sredstava komunikacije slušamo i čitamo toliko oprečnih ili čak kontradiktornih vijesti, evo nam ljepote i utjehe i snage Božje riječi: “Isus Krist jest Svjedok Vjerni, Prvorođenac od mrtvih, Knez kraljeva zemlje“ (Otk 1, 5). Ali ova neoporeciva istina Božje riječi na nas dalje još izlijeva nebesku utjehu: “Njemu, koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom odriješi od grijeha i učini Kraljevstvom, svećenicima Bogu, Ocu svojemu – Njemu slava i vlast u vijeke vjekova“ (Otk 1, 6).

Kušajući danas tako duboke stvarnosti, čini nam se da više ne čujemo granatiranje proisteklo iz sile ljudske obijesti i zlobne podlosti. Za nas je u ovom trenutku stvarno najvažnije da postanemo potpuni povjerenici Božje riječi, a nikako plašljivi ovisnici o tamnim silama ovoga svijeta.

Da, uvjeren sam da ništa drugo nije danas toliko potrebno kao naše okupljanje oko „Svjedoka Vjernog“, Isusa Krista! Okupljanje oko Njega i sjedinjavanje s Njim! On nam naime iz očinskog naručja Božjeg donosi iskustvo cjelokupne nebeske stvarnosti. Ponajprije stvarnosti zajedništva i stvarnosti sigurnosti. Snaga nebeske ljubavi nadvisuje snage tenkova, granata i nuklearne destruktivnosti. Stvaralačku snagu nebeskog Oca mogu doduše ‒ za trenutak – utišati strašne sirene koje najavljuju zemaljsku opasnost, ali ne mogu utišati moć vjerničkog srca koje kuca u ljubavi. Mi se danas ne premještamo po ravnicama zemaljskih opasnosti, već po beskonačnim oceanima nebeske harmonije i preljepim pašnjacima najbolje hrane vječnosti.

Samo ako iskustveno živimo odnose Trojedinog Boga, to jest u vjeri, nadi i ljubavi, imat ćemo snagu nadilaženja svih otrova zemaljskih besmislica. Već su davno pred nama mudri teolozi govorili: u 21. stoljeću ili ćemo biti ljudi mistike, ili ćemo se predati razornosti nihilizma. Nemojmo zato nikako misliti da živimo u težoj situaciji nego naši preci. Dapače, danas nas ‒ ako smo mudri i intuitivni – same zemaljske stvarnosti jasnije upućuju na nebeske stvarnosti. Danas možemo lakše razumjeti smisao postojanja „Svjedoka Vjernog“ o kojem govori Knjiga Otkrivenja, jer svuda oko nas neprestano plešu poluistine i laži. U naše vrijeme lakše nam je dotaknuti „Svjedoka Vjernog“, jer nam kojekakvi rijaliti i farme sami govore o neprihvatljivosti toga umjetnog svijeta i silikonske stvarnosti…

Danas naši vjernici i sami, opremljeni boljim životnim radarom nego nekad, opipavaju naš svećenički odnos prema Tvorcu i Spasitelju, naš molitveni „sok“ i snagu naše vjerničke autentičnosti. Naše autentično zračenje Božje ljubavi u svakidašnjici miomirisnije je od svakog tamjana na našim slavljima. Danas se više nikako ne možemo skrivati u velume dostojanstvenosti i ruho izabranosti… jer prodorne oči tolikih kamera razotkrivaju našu nutarnju objektivnost.

Nadalje, naš “Svjedoki Vjerni“ Isus Krist je “Prvorođenac od mrtvih“. Te tako, braćo i sestre, ako nas brze strelice ovoga svijeta šalju u smrt, “Prvorođenac od mrtvih” uskrisuje nas u još bogatiji život.

Naš „Prvorođenac od smrti“ dobro prati naše svećeničko odumiranje po našim zajednicama. Vidi i velikodušno nam odgovara: što više žrtvujemo svoje snage, svoje vrijeme i svoja osobna materijalna sredstaa za naše zajednice, to više smo ispunjeni životom, nadom, duhovnim dinamizmom. Veoma sam ponosan na braću svećenike – posebno one izvan grada Beograda – koji u velikoj neimaštini uzdržavaju svoje zajednice. Možda “Svjedok Vjerni“, onaj koji je „Prvorođeni od mrtvih“, danas želi da nas još više potakne na našu međusobnu povezanost, zajedništvo i suradnju. Možda „Svjedok Vjerni“ danas jače potiče nas stanovnike Beograda, nas svećenike, redovnike, redovnice, Bogu posvećene osobe, da više posjećujemo braću i sestre izvan grada Beograda. Oni s pravom očekuju našu bliskost, naše svjedočenje zajedništva i ljubavi u Trojedinom Bogu.

Isus, „Svjedok Vjerni“ – posredujući nam nutarnji život Presvetog Trojstva ‒ sazdao nas je za novi narod Božji – izabrani i posvećeni ‒ te se zato zovemo “Kraljevstvo”. Ne kraljevstvo u zemaljskom smislu, u kojem se kraljuje i vlada nad drugima, nego ono kraljevstvo izabranog naroda koje trajnom ljubavlju služenja ispraća ovaj svijet na povijesno putovanje, prateći ga “solju” svekolike duhovne prevencije, “kvascem” integralnog promicanja rasta i “svjetlošću” svestranog otkrivanja cilja i smisla života. Zato mi, braćo i sestre, ne možemo osuđivati ovaj svijet takav kakav jest; nego ovaj svijet može osuđivati nas‒ kakva smo mi to sol kad svijet ne spašavamo! Kakav smo mi to kvasac koji u svijetu ne probuđuje rast svega pozitivnog! Mogu nas osuđivati ako dovoljno ne prosvjetljujemo ovaj svijet na njegovom povijesnom hodu.

„Svjedok Vjerni“ nas je na krštenju napravio svećenicima. Mi, krštenici, trebamo se tako moliti i tako posvećivati ovaj svijet ‒ da postižemo spasenje, a ne toliko ružiti slabosti u ovome svijetu.

Mi svećenici upravo zato ćemo danas obnavljati svećenička obećanja. Po našem vjernom služenju, onoliko koliko mi budemo “svjedoci vjerni“, Bog će po našim zajednicama spašavati ovaj naš svijet. Zato danas svi mi: biskup, svećenici, vjernici laici ‒ kušamo svoju sudbonosnu povezanost. Zato vas svim srcem pozivam, dragi vjernici laici: budite danju i noću uz svoje svećenike. Njihov život i djelo je u rukama Vaših molitava. Oni – svećenici – ne mogu spašavati svijet svojim silama, nego samo onom Božjom. Ali tu snagu Bog im daje samo onoliko koliko se vi za njih molite i žrtvujete. Zato od srca zahvaljujem svima vama koji bogatom molitvom krijepite našu Nadbiskupiju, što unatoč svojoj malenosti i siromaštvu ona napreduje u dobi, mudrosti i milosti.

Da, braćo i sestre: Njemu, koji nas ljubi, koji nas je izabrao i koji nas šalje, Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen.

Uvod u misno slavlje

Svetište naše katedrale sve nâs danas radosno prima. Čini se da ono hoće proširiti svoje granice… onako naime kako je bezgranična i Tajna Boga i Tajna našega spasenja; nju u ovom velikom i svetom tjednu posebno proslavljamo! Na ovaj, dakle, tajnoviti dan sve vas pozdravljam s osobitim poštovanjem! Vostra Eccellenza – Nunzio Apostolico – vivo servitore della Comunione della Chiesa Universale, grazie e benvenuto! Ci aiuti a celebrare degnamenti i santi misteri.

Predraga braćo svećenici – evo nas u našem danu, u izrazito našim trenucima. Blagoslivljajući ulje i posvećujući krizmu, dajemo vam u ruke “materiju” Vašega svećeničkog poslanja: obnavljanje ljudskoga roda!

Redovnici/redovnice, predrage osobe posebno posvećenog života, dragi svi krštenici – svi zajedno otkrijmo dan svoga nebeskog izabranja i dan kada čitav svemir sa svim svojim elementima otkriva da postaje oruđe Božje svespasenjske volje.

Da bi nas, dakle, u ovom slavlju mogla zahvatiti sveta vatra Božje ljubavi, iskreno priznajmo svoje grijehe…