Misa posvete ulja. Nadbiskup Hočevar: Mi Kristovi učenici zovemo se PROSVIJETLJENI
„Neopisiva drama Velikoga Tjedna dobiva na ovaj dan blagoslova ulja i posvete krizme, na dan obnove svećeničkih obećanja – to jest na Dan Euharistije, Sv. Reda i Nove zapovijedi ljubavi ‒ upravo posebnu dimenziju istančanosti ljubavi, pa tako i nenametljive prodornosti prorokovanja“, kazao je beogradski nadbiskup mons. Stanislav Hočevar u uvodnim rečima na misi posvete ulja u sredu 31. marta u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije u Beogradu. Beogradski nadpastir je ovaj dan – anticipirajući Veliki četvrtak – predvodio svečano euharistijsko slavlje zajedno sa svim svećenicima nadbiskupije i uz prisustvo savetnika nuncijature mons. Fermina Sose Rodrigeza.
Mons. Hočevar je svećenike i sebe pozvao da se podsjete na činjenicu da su u životu tri puta bili posebno pomazani sv. krizmom ‒ koja se i danas posvećuje: „Mislimo na svoj dan krštenja, na dan krizme, na dan svećeničkog ređenja. Kako kratki su ti trenuci pomazanja, ali upravo oni ostavljaju u nama neizbrisivi biljeg, davši nam identitet kršćanina, apostola i svećenika“.
“Blagoslivljajući danas ulje, posvećujući krizmu, lomeći kruh i pijući iz kaleža, ponovno živo opipavamo kako je On, najnevidljiviji ‒ jedini pravi Životvorac. Životvorac upravo zato što je poljubac Oca i Sina; njihov trajni zagrljaj”.
“Simboli Duha Svetoga, kao što su, naprimjer, vjetar, oganj, dim, pa i sam golub, pred našim bi očima pokazali – unatoč svojoj velikoj nedefiniranosti – potpunu novu sliku života. Otkrili bismo kako nas je upravo ono što nas je u jednom vrlo kratkom trenutku samo dotaklo, baš najtrajnije i najjače oblikovalo”.
“Sve to nam pomaže da bismo mogli da budemo prosvijetljeni, da bismo otkrivali današnje znakove vremena, to jest ‒ zašto živimo u tolikoj i takvoj pandemiji, u tolikoj i takvoj sekularizaciji, u tolikoj i takvoj destruktivnosti obitelji i u tolikom i takvom nedostatku apostolskih zvanja, u tolikom i takvom stupnju tehničke komunikacije koja pak ne stvara zajedništvo, nego fragmentira naša društva”.
“Snaga Božjega Duha i nama danas postavlja pitanja: Jesam li ja u svome redovitom poslanju nošen Božjim duhom, ili samo svojim duhom, Božjom voljom ili svojim predodžbama? Postavlja nam pitanje: Jesmo li mi Božji cjelov ovome svijetu, ili smo menadžeri aktivizma?”
Nakon biskupove propovedi svećenici su obnavili obećanja dana na ređenju, da će verno obavljati prihvaćenu službu.
Pred sam kraj mise nadbiskup je uz pratnju trojice svećenika i troje laika, zazivom i molitvom predao u zaštitu Svetoga Josipa čitavu Beogradsku nadbiskupiju. Nakon toga je generalni vikar mons. Aleksandar Kovačević u ime svih svećenika, nadbiskupu Hočevaru uputio čestitke za Uskrs.
U nastavku objavljujemo propoved nadbiskupa Hočevara u celosti:
Braćo svećenici i bogoslovi, sjemeništarci; drage sve Bogu posvećene osobe, predragi svi vjernici!
Današnji dan i današnji događaj poziva nas da se u svom motrenju zaustavimo na nekim posebnim trenucima života. Braćo svećenici, pozivam sebe i vas da se podsjetimo na činjenicu da smo u svom životu tri puta bili posebno pomazani sv. krizmom ‒ koju i danas posvećujemo. Mislimo na svoj dan krštenja, na dan krizme, na dan svećeničkog ređenja. Kako kratki su ti trenuci pomazanja, ali upravo oni ostavljaju u nama neizbrisivi biljeg, davši nam identitet kršćanina, apostola i svećenika. Danas se trebamo pitati koliko taj biljeg otkrivamo u samom sebi, koliko i kako mu dopuštamo da u nama djeluje…
Ova pitanja, kao i odgovori na njih, dobivaju punu evidentnost, svoju punu preglednost tek ako imamo snage da u duhu prošetamo poljanama učenja svih crkvenih otaca, naučitelja Crkve i Petrovih nasljednika, počev od sv. Bazilija do pape Franje. Simboli Duha Svetoga, kao što su, naprimjer, vjetar, oganj, dim, pa i sam golub, pred našim bi očima pokazali – unatoč svojoj velikoj nedefiniranosti – potpunu novu sliku života. Otkrili bismo kako nas je upravo ono što nas je u jednom vrlo kratkom trenutku samo dotaklo, baš najtrajnije i najjače oblikovalo. Dapače, kao da bismo mogli opipati kako je sve ono što je upravo najmanje opipljivo, zapravo najjači, iako ne-vidljivi graditelj novoga svijeta.
Sveti Duh ‒ najnevidljivija i najmanje opipljiva Božanska osoba ‒ nama, dakle, najjače govori, svjedoči i pokazuje kolika je ljubav između Oca i Sina. On, Duh Sveti, kao da povijesno evidentira da su upravo ti nevidljivi i neopisivi odnosi između Oca i Sina po Svetom Duhu ‒ graditelji svetosti nas krhkih ljudskih bića; da je On mostograditelj između najvećih različitosti i najvećih udaljenosti; da On stvara autentično jedinstvo i onu bliskost između nas i Boga, koja nas ispunja najvećom srećom. Samo Božji Sveti Duh omogućuje pravi poljubac i zagrljaj među stvarnostima koje bi inače mogle predstavljati potpuno oprečne polove.
Tako je bilo, braćo i sestre, na počecima povijesti, kada je sve bilo još pusto i prazno! Kada je vladao kaos, upravo ga je Duh Sveti preobrazio u kozmos. Samo On poziva iz ne-života u život i iz pustinje u oazu, iz nereda u harmoniju života. Taj isti Božji Duh je raskinuo lance istočnoga grijeha i omogućio bezgrešno Začeće Blažene Djevice Marije. Na toj čistoj Njivi srca izraelske kćeri Mirjam, Sveti Duh stvori potpuno novo Sjeme čovječanstva; utjelovi se bez muževlje volje Vječna Božja Riječ koja započinje neopisivu epopeju spašavanja ljudskog roda. To je Onaj koga Božji Duh zatim odnosi iz Jordana u pustinju i iz pustinje u sela i gradove; to je Isus iz Nazareta koji, uskrsnuvši od mrtvih, udahne u apostole, u prvu Crkvu svoga Duha – Duh Pomirenja. Od toga Duha Crkva i danas živi!
Blagoslivljajući danas ulje, posvećujući krizmu, lomeći kruh i pijući iz kaleža, ponovno živo opipavamo kako je On, najnevidljiviji ‒ jedini pravi Životvorac. Životvorac upravo zato što je poljubac Oca i Sina; njihov trajni zagrljaj.
Braćo svećenici!
Sve to nam pomaže da bismo mogli da budemo prosvijetljeni, da bismo otkrivali današnje znakove vremena, to jest ‒ zašto živimo u tolikoj i takvoj pandemiji, u tolikoj i takvoj sekularizaciji, u tolikoj i takvoj destruktivnosti obitelji i u tolikom i takvom nedostatku apostolskih zvanja, u tolikom i takvom stupnju tehničke komunikacije koja pak ne stvara zajedništvo, nego fragmentira naša društva.
Snaga Božjega Duha i nama danas postavlja pitanja: Jesam li ja u svome redovitom poslanju nošen Božjim duhom, ili samo svojim duhom, Božjom voljom ili svojim predodžbama? Postavlja nam pitanje: Jesmo li mi Božji cjelov ovome svijetu, ili smo menadžeri aktivizma? Postavlja nam pitanja je li i moja osoba u Crkvi na neki način nevidljiva, tako da Nevidljivi Duh može po nama spašavati, po nama ispovijedati, po nama krijepiti nemoćne, vraćati vid slijepima i sluh gluhima. Postavlja nam pitanje jesmo li službenici isključivo slova, zakona, struktura i epidemioloških propisa, ili svojim izvornim nadahnućima i odnosima pomazujemo radošću današnja tako uplašena ljudska bića. Naše vrijeme više ne trpi samo akciju, nego traži »prosvijetljene«. Ovo vrijeme tolikih zemljotresa, tolikih oluja i nevremena, koji nas sa svih strana ugrožavaju, možemo pobijediti samo snagom Duha.
Neka nas upravo On vodi i nadahnjuje u ovim danima »Velikog Prijelaza«, što Sveti Tjedan sam u sebi i znači… Amen
(R.Z.)