Misa posvete ulja u beogradskoj katedrali
Kardinal Ladislav Nemet, SVD, beogradski nadbiskup i metropolit, predvodio je Misu posvete ulja na Veliki ponedjeljak 30. marta 2026. godine u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije u Beogradu, u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Republici Srbiji nadbiskupom mons. Santom Roccom Gangemijem, generalnim vikarom mons. Markom Troštom, katedralnim župnikom i kancelarom Nadbiskupije preč. Ivanom Poletom i svećenicima Beogradske nadbiskupije. Ceremonijar na misnom slavlju bio je vlč. dr. sc. Nándor Kara, a za glazbeni dio pobrinuo se Miroslav Arbanovski.
Na početku svete mise kardinal Nemet je pozdravio sve prisutne, a poseban pozdrav uputio je nunciju Gangemiju te ukratko pojasnio što se to slavi na ovoj svetoj misi.
Kardinal Nemet je u propovijedi govorio o sakramentima, koji na vidljiv način predstavljaju nevidljivu stvarnost. „U Katoličkoj Crvki imamo sedam sakramenata koji su vezani za konkretne životne prilike svakog kršćanina“, rekao je kardinal Nemet i naglasio da vjernici vjeruju i da su sigurni kako u vidljivim znakovima djeluje učinkovito nevidljiva Božja milost, a ta milost nije maglovita, nego je realna prisutnost živoga Boga. Kardinal je naglasio kako su ulja koja se blagoslivljaju na ovoj svetoj misi povezana sa sakramentima. “Poslije II. Vatikanskog sabora razvila se teologija sakramenata, gdje su se pored sedam sakramenata po Tridentskom saboru pojavila i ideja da je Isus u stvari proto-sakrament, jedinstven u svojoj formi i sadržaju. O tomu nam govore i današnja čitanja, osobito prvo i treće: u čovjeku Isusu iz Nazareta, u njegovim riječima i djelima, na vidljiv način pojavio se i djelovao među nama nevidljivi Bog”, rekao je kardinal Nemet. Govoreći o slavljenju ove mise, koje u sebi aludira prisjećanje na svećeničko zvanje, kardinal Nemet je rekao: „Kada nas vide ljudi, kada vide naše djelovanje, oni bi morali na vidljiv način osjetiti nevidljivu prisutnost Boga živoga“. Kardinal je naglasio da je svećenik sakramentalni znak istine u svijetu podjela, laži i ratova, kao i znak protiv govora mržnje i lažnih vijesti. Kardinal Nemet je naglasio da su svećenici sakramentalni znak za jedinstvo u zajednicama, za jedinstvo svih kršćana, kao i na široj razini u cijelom društvu. „Mi smo sakramentalni znak na putu ka Bogu“, rekao je kardinal Nemet i dodao kako je uloga svećenika da pomognu ljudima da pronađu najbolji put na ljudskom hodočašću prema Ocu, ali svatko sam odlučuju, s tim da su svećenici pozvani da pomognemo ljudima lakše donijeti odluku, usmjeriti ih prema Bogu. “Mi – svećenici – kao kršćani, pozvani smo da budemo aktivni članovi Crkve, da se brinemo za naše osobno spasenje, ali imamo i posebno sakramentalno zvanje u Crkvi. Tu svijest trebamo danas obnoviti, kad budemo obnavljali svoja svećenička obećanja”, zaključio je kardinal Nemet.
Poslije propovijedi uslijedila je obnova svećeničkih obećanja.
Ove godine u Beogradskoj nadbiskupiji trojica svećenika proslavljaju jubileje: prof. dr. sc. fra Benedikt Vujica 90 godina života, prof. dr. sc. p. Marijan Steiner 45 godina svećeništva i vlč. Goran Avramov 25 godina svećeništva, zato su oni ovom prilikom donijeli ulje za posvetu.
Nakon svete mise svećenici su nastavili susret u beogradskoj katedrali, na kojem je kardinal Nemet još jednom čestitao svećenicima njihov dan i zahvalio na njihovom radu, zatim je govorio o aktualnim događajima u Nadbiskupiji, počevši od kanonskih vizitacija, restitucije, papinskog dana, rasporeda podjele sakramenta svete potvrde…
Nakon svete mise i susreta svećenici su nastavili druženje uz zajednički objed.
Misa posvete ulja obično se slavi u jutarnjim satima na Veliki četvrtak, služi je biskup u zajedništvu sa svećenicima čitave biskupije; osim ako nisu spriječeni, svi svećenici trebali bi sudjelovati. Ta misa zove se Misa posvete ulja, jer biskup na njoj blagoslivlja ulja koja će se koristiti tijekom cijele godine za krštenje, krizmu, bolesničko pomazanje, sveti red i za katekumene. Također, tada svi svećenici obnavljaju svoja svećenička obećanja…
U nastavku propovijed kardinala Nemeta:
Misa posvete ulja – 2026
Pojam sakramenta je jedan od najpoznatijih teoloških principa katoličke crkve. To je moguće i zbog toga jer ideja katoličkog poimanja sakramenta nije sasvim samo katolička; ovaj princip je prisutan od pradavnih vremena u svesti ljudske kulture i mašte. Od pamtivijeka znamo za neke znakove ili znakovite pojave – radnje, koje na vidljiv način predstavljaju nevidljive stvarnosti.
Na to gradi i ideja sakramenata u Katoličkoj crkvi. Imamo sedam sakramenata prema crkvenom učiteljstvu, i to onih sedam, koji su vezani za konkretne životne prilike svakog kršćanina. Kada slavimo ovih sedam sakramenata, mi smo sigurni i vjerujemo da u vidljivim znakovima djeluje učinkovito nevidljiva milost Božja, milost, koja nije nešto nejasno, maglovito, nego prisutnost samoga živoga Boga. Zato je današnja proslava ne samo pitanje svećeničkog identiteta i zvanja, nego i sakramenata, koje slavimo. Ulja su povezana sa tim sakramentima.
Poslije II. Vatikanskog sabora razvila se teologija sakramenata, gdje su se pored sedam sakramenata po Tridentskom saboru pojavila i ideja da je Isus u stvari proto-sakrament, jedinstven u svojoj formi i sadržaju. O tomu nam govore i današnja čitanja, osobito prvo i treće: u čovjeku Isusu iz Nazareta, u njegovim riječima i djelima, na vidljiv način pojavio se i djelovao među nama nevidljivi Bog.
Danas, kada slavimo ovu svetu misu i sjećamo se svećeničkog poziva, možemo koristiti stvarnost sakramenta da bismo razumjeli naše poslanje i narav naše zadaće u današnjem svetu. Drugim riječima: kada nas vide ljudi, kada vide naše djelovanje, oni bi morali na vidljiv način osjetiti nevidljivu prisutnost Boga živoga.
Mi smo sakramentalni znak istine u ovom nesigurnom svetu podjela, laži i ratnih zbivanja. Protiv govora mržnje i fake-news, laži i obmane.
Mi smo sakramentalni znak težnje za jedinstvom svih kršćana. Jedinstvo u našim zajednicama i na široj razini u cijelom društvu.
Mi smo sakramentalni znak na putu ka Bogu: svako sam odlučuju, ali mi smo pozvani da pomognemo ljudima lakše donijeti odluku, usmjeriti ih prema Bogu.
Mi – svećenici – kao kršćani, pozvani smo da budemo aktivni članovi Crkve, da se brinemo za naše osobno spasenje, ali imamo i posebno sakramentalno zvanje u Crkvi. Tu svijest trebamo danas obnoviti, kad budemo obnavljali svoja svećenička obećanja.
KMC























