O svetkovini Bogojavljenja razmišlja pater Anto Lozuk
Bogojavljenje je jedan od najstarijih i najbogatijih kršćanskih blagdana. Govori o činjenici da se Bog objavio ljudima. Danas se u teologiji mnogo raspravlja o misteriju Božje objave. Teolozi se pitaju: kako je uopće moguće da se Bog objavi čovjeku? Kako je moguće otajstva iz neizmjerno dalekog i beskrajno drukčijeg svijeta, pretočiti u traljave posude ljudskih pojmova. Evanđelje nas upućuje kojim putem bismo mogli krenuti da pronađemo odgovor na ova pitanja. Upućuje nas prema jednom fenomenu kojega nazivamo ‘betlehemska’ ili ‘božićna zvijezda’.
Ovaj fenomen bio je uvijek predmet znanstvenih i drugih rasprava. U novije vrijeme govorilo se o helijskom kometu kojega smo mi stariji mogli vidjeti 1985. i 1986. godine. Govorilo se također o posebnoj konstelaciji Jupitra i Saturna pod znakom ribe, koja je bila uočljiva 1980. Govorilo se mnogo toga, ali se nijednom nije spomenuo Onaj prema kome je ova zvijezda vodila mudrace. Božićna zvijezda bila je također predmet rasprava crkvenih otaca. Jedni misle da je mudrace po zvijezdi pokrenuo i vodio Duh Sveti, onaj isti Duh Sveti koji je na početku stvaranja lebdio nad vodama, a prigodom Isusova krštenja nad Isusom u obliku goluba. Pred mudracima je lebdio u obliku zvijezde. Ivan Krizostom misli da je to bio anđeo, isti anđeo koji se ukazao pastirima i vodio ih prema štalici. Treći misle da se tu radi o pravoj zvijezdi koju je nebeski Otac stvorio uz rađanje svoga Sina na zemlji. Za mudrace iz Evanđelja ova zvijezda predstavlja znak koji vodi prema Bogu.
Zvijezde su za ljude prošlih vremena bile važne jer su u tamnim noćima bile jedini putokaz na njihovu putu. Vodile su ljude na dugim putovanjima i dovodile ih do cilja. Zvijezde su tako postale simboli najosnovnijeg ljudskog iskustva koje veli da čovjek kroz život ne vodi sam sebe, nego da ga vodi nešto drugo ili netko drugi. Ovo iskustvo nije vrijedilo samo u prošlim vremenima. Svatko od nas sigurno je prošao kroz određena iskustva u kojima je postalo jasno da smo u svom odlučivanju i djelovanju ovisni o mnogima i o mnogo toga, a isto tako da se mnogo toga događa mimo naših odluka, pa i protiv njih. Ovu činjenicu treba promotriti u svjetlu vjere.
Uz momente života koje odabiremo sami postoje znakovi koje nam šalje Bog. Ove znakove trebamo uz pomoć vjere prepoznati i ugraditi u svoj život. U tom smislu sve valja promatrati kao Božji dar: i zdravlje i bolest, i uspjeh i neuspjeh, i dobitak i gubitak. Obasjano svjetlom vjere, sve to može postati znak, zvijezda pomoću koje pronalazimo put prema Bogu.
Toliko je toga ispred nas, pokraj nas, iza nas, u nama. Za većinu toga nismo ni svjesni da je tu, da nas dodiruje, da nas uvjetuje. No, na današnji dan moramo postati svjesni jedne činjenice: Dijete, koje se rodilo u betlehemskoj štali, sudbinski je vezano sa svakim od nas. Osnovni zadatak našeg života jest: prepoznati zvijezdu koja vodi k njemu, osluškivati njegov zov i njegov plač, približavati se sve više štalici i jaslicama, i pokloniti se Novorođenomu.
(rv/kmc)