Održana prva Tribina korizmenih petaka o životu kao daru od začeća do prirodne smrti

Prva tribina korizmenih petaka održana je 3. marta u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije u Beogradu. Tribinu s temom Život kao dar od začeća do prirodne smrti predvodio je vlč. Andrej Đuriček. Tribini je nazočio i Gavrilo Grban, predstavnik iz Uprave za saradnju sa crkvama i verskim zajednicama.

Na samom početku svog izlaganja vlč. Andrej je uputio pozdrav svim sudionicima i naglasio kako je ovo uvodna tribina s temom života te da će se svakog petka kroz korizmu održati još četiri tribine koje će obrađivati konkretna aktualna pitanja vezana za bioetiku te da tribine nisu strogo akademskog karaktera, nego u sebi sadrže duhovnu dimenziju i tiču se vjere. Vlč. Andrej je u svom izlaganju govorio o tome što je čovjek, o odnosu duše i tijela, kada je početak ljudskoga života, o vrijednosti i dostojanstvu ljudske osobe, o patnji i kraju ljudskoga života.

Govoreći o tome što je čovjek, koji je smisao čovjekova života, koji je prvi uzrok svega što postoji – pitanje početka života i života nakon smrti, odnos duhovnog i tjelesnog, predavač je podsjetio kako su to temeljna pitanja koja čovjek neprestano postavlja i traga za odgovorom, a filozofija vječnosti (philosophia perennis) pokušava dati odgovor. Također je zanimljivo kako je današnja transformacija društva potisnula ta pitanja i u prvom planu na čovjeka se gleda kao na potrošača i na sam profit. Ipak, treba reći da se znanost, a posebno medicina bavi pitanjima čovjeka, posebno kad se radi o umjetnoj oplodnji ili umjetnoj inteligenciji tada se raspravlja i o slobodi, dostojanstvu ljudske osobe i pravima čovjeka, istakao je vlč. Andrej te dodao da i nacrt prijedloga građanskog zakonika Ministarstva pravde govori o bioetičkim pitanjima te da upravo ovaj trenutak može biti pogodan da i Katolička Crkva prosvjetljena svjetlom evanđelja uz pomoć razuma i vjere da svoj doprinos društvu vezano za bioetička pitanja. „Također ovo može biti i poticaj za zajedništvo i ekumenizam, jer nas ove teme povezuju i s drugim kršćanima, budući da o bioetičkim pitanjima svi imamo iste ili vrlo slične stavove“, rekao je vlč. Andrej.

Govoreći o doprinosu Katoličke Crkve u dijalogu, predavač je istako kako ona može potkrijepiti svoje stavove argumentima koji su sadržani u njenima dokumentima, a jedan od njih je i Katekizam Katoličke Crkve koji govori o ovim pitanjima. Predavač je također naglasio da se istina o čovjeku i o njegovom dostojanstvu nalazi u biblijskim izvještajima o stvaranju čovjeka opisanim u Knjizi Postanka, koja je univerzalna i važeća za sve kršćane, a donosi dva izvještaja o stvaranju. Prvi izvještava da je Bog stvorio prvo čovjeka kao vrhunac stvorenja i tu se mogu iščitati četiri elementa: 1. Bog je njegov tvorac, stvoren na sliku Božju. Bog je izvor postojanja, tvorac čovjeka i svega stvorenog, a čovjeka je stvorio od zemlje i udahnuo mu dah života, a dah je život koji je dar Božji. Čovjek je poseban, na sliku Božju stvoren, to znači da Bog daje čovjeku da sudjeluje na njegovom životu, da mu je sličan, da je sposoban za spoznaju i da voli. On ima sposobnost za spoznaju, istinu i samosvijest. Čovjek je ujedno i simbol Boga u svijetu, on svjedoči Božju prisutnost u svijetu. 2. Čovjek stvoren od Boga zauzima posebno mjesto u kozmosu. Čovjek je po tome ovisan o Bogu, ali ima posebno mjesto u kozmosu, jer je sve podloženo njemu, da svime upravlja, upotrebljava stvari zahvaljujući razumu, ali ne da zloupotrebljava stvorene stvari na destruktivan način, jer i one imaju svoju vrijednost i „dobrotu“. Dakle, čovjek se razlikuje od prirode, nije samo dio prirode jer je nadilazi zahvaljujući razumu i slobodnoj volji. 3. Ujedinjuje duhovno i materijalno. U antičkom svijetu na čovjeka se gledalo kao da je sastavljen od duše i tijela, a duša je iznad tijela i zarobljena u tijelu, tako da se što prije treba osloboditi tijela. U kršćanskom smislu  čovjek predstavlja duhovno i tjelesno koje je ujedinjeno u jednu stvarnost, nije suprotno jedno drugom. Čovjek se razlikuje od drugih bića po svome tijelu, hodu, funkciji pojedinih organa….čovjekovo tijelo je produhovljeno, u njemu je besmrtna duša koja ga prožima. Tijelo pomaže čovjeku da dođe do spoznaje, jer do duhovnog ne može doći bez osjetila i onda se izražava pomoću vremensko-prostornih okvira. Čovjek je utjelovljen duh. Tako duhovne stvari postaju vidljive putem čovjekovog izražaja duhovnih sadržaja. Duša je stvorena neposredno u trenutku začeća, a stvara je Bog i daje čovjeku kao dar. Duša i tijelo su jedno, duša nije ostvarena ako nije povezana s tijelom i zato je potrebno uskrsnuće tijela da bi se postigao konačni cilj potpuno ostvarenog čovjeka, jedinstvo duše i tijela za vječni život. 4. Stvoren za zajedništvo, dijalog i interpersonalni odnos. Bog čovjeka tretira kao partnera i dopušta mu da ulazi u dijalog s Njim. To je povlastica koju jedino čovjek posjeduje. Upravo se ovaj odnos i dijalog očituje u osobi Isusa Krista koji se percipira kao sin, tako smo i mi svi kao sinovi Božji. Svi smo stvoreni po slici Isusa Krista kao sinovi i voljena djeca Božja. U odnosu Boga i Sina očitovana je očinska ljubav, a Bog gledajući Sina stvara svijet, tako da je svijet voljen, stvoren na sliku voljenoga Sina, zaključio je vlč. Andrej.

KMC