Papa Franjo proslavio 51 godinu svećeništva

Jorge Mario Bergoglio kao mladi svećenik

Zaređen za svećenika 13. decembra 1969. godine, budući je Papa svoj poziv otkrio 16 godina prije toga, točnije 21. septembra 1953., na liturgijski spomen svetoga Matije. Toga je dana mladi Jorge Bergoglio, svrativši u župu u koju je obično odlazio, osjetio potrebu za ispovijedi, i od te se ispovijedi sve promijenilo

Papa Franjo je jučer proslavio 51 godinu svećeništva. Jorge Mario Bergoglio je zaređen za svećenika 13. decembra 1969. godine, samo nekoliko dana prije njegova 33. rođendana (17. decembra). Jedanaest godina prije, 11. marta 1958., ušao je u novicijat Družbe Isusove u kojoj je vječne zavjete položio 22. aprila 1973. godine. Sveti je Otac svoj poziv otkrio 21. septembra 1953. godine, na liturgijski spomen svetoga Matije, kada je mladi Jorge Bergoglio, 17-godišnjak, svrativši u župu u koju je obično odlazio, osjetio potrebu za ispovijedi.

Našao je svećenika kojega nije poznavao, i ta mu je ispovijed promijenila život. To je za mene bilo iskustvo susreta; pronašao sam nekoga tko me čekao. Ne znam što se dogodilo, ne sjećam se, stvarno ne znam zašto je tada tamo bio taj svećenik kojega nisam poznavao, a osjetio sam tu veliku želju za ispovijedi. Ali, istina je da me netko čekao – ispripovijedao je papa Franjo 18. majaa 2013. godine na Duhovskom bdijenju s pokretima, novim zajednicama, udrugama i laičkim skupinama, održanom na Trgu svetoga Petra.

Nakon ispovijedi osjetio sam da se nešto promijenilo. Ja nisam više bio isti. Čuo sam nešto, upravo kao neki glas, poziv; bio sam siguran da moram postati svećenik – dodao je Papa. Jorge Bergoglio je iskusio nježnu prisutnost Boga u svojem životu, osjetio je dodir na svom srcu i silazak božjega milosrđa, Boga koji ga je, nježnim pogledom ljubavi, zvao na redovnički život, po primjeru svetoga Ignacija Lojolskog.

Taj je događaj iz njegova života nadahnuo također izbor njegova Papinskoga mota „miserando atque eligendo“ („Smilujući mu se i izabirući ga“) – koji je imao i kao biskup – a koji je uzet iz propovijedi svetoga Bede časnog, svećenika (Hom. 21; CCL 122, 149-151). Tumačeći evanđeoski događaj poziva svetoga Matije, napisao je:“Vidit ergo Iesus publicanum et quia misereando atque eligendo vidit, ait ili Sequere me” (Vidio je Isus carinika, a kako je gledao pun smilovanja i odabirući, reče mu: Slijedi me).

Papa Franjo se u svojim propovijedima i govorima često obraća svećenicima. Ove ih je godine, posebno, više puta spominjao govoreći o aktualnoj pandemiji i obvezi obavljanoj uz vjernike izmučene zdravstvenom krizom. U pismu koje je 31. maja poslao rimskom kleru, s kojim se trebao susresti na Misi posvete ulja, ali je ona odgođena zbog ograničenja nametnutih pandemijom bolesti COVID-19, papa Franjo se obratio pastirima Božjega naroda koji su rukom dotaknuli žalost ljudi, kako bi im bio bliži.

Kao svećenička zajednica – napisao je Papa – nismo bili izvan te stvarnosti i nismo ju promatrali s prozora; pokisli u oluji koja je bjesnjela, potrudili ste se kako biste bili prisutni i kako biste pratili svoje zajednice; vidjeli ste vuka kako dolazi i niste pobjegli niti ste napustili stado. Potom je potaknuo svećenike na mudrost, dalekovidnost i zajedničko zauzimanje, a gledajući budućnost napomenuo je da će biti prijeko potrebno razviti pozorno slušanje, ali puno nade, mirno ali uporno, ustrajno ali ne uznemireno, koje može pripremiti i poravnati putove na koje nas Gospodin poziva. Na nama je kao svećenicima, sinovima i udovima svećeničkoga naroda, preuzeti odgovornost za budućnost i oblikovati ju kao braća – istaknuo je papa Franjo na kraju pisma svećenicima Rimske biskupije.

Govoreći pak, 20. juna, liječnicima, medicinskim tehničarima i drugim zdravstvenim djelatnicima talijanske pokrajine Lombardije, Papa je podsjetio na pastoralni zanos i kreativnu brižljivost svećenikā koji su pomogli ljudima nastaviti ići putom vjere i ne ostati sami pred boli i strahom. Divio sam se apostolskom duhu brojnih svećenika koji su, s telefonom u ruci, kucali na vrata, zvonili i pitali ljude trebali im nešto. Bila je to njihova blizina, kreativnost, bez srama – primijetio je Sveti Otac.

Svećenici koji su ostali uz svoj narod u brižnoj, svakodnevnoj solidarnosti, bili su znak utješne Božje prisutnosti – rekao je papa Franjo te dodao – Nažalost, nemali broj njih je preminuo, kao i liječnika i paramedicinskoga osoblja. Na kraju se obratio svećenicima koji su bili bolesni, a koji su, Bogu hvala, ozdravili, te svim talijanskim svećenicima koji su dokazali svoju hrabrost i ljubav prema ljudima.

(vn/kmc)