Papa: Sveti Josip, snažan i blag, primjer je za sva zvanja

Papa Franjo ispred kipa svetoga Josipa

U poruci za Svjetski dan molitve za zvanja papa Franjo upućuje na lik Marijina zaručnika i na njegove snove. U ovom osjetljivom vremenu pandemije potrebna su srca sposobna za veliki zanos, poput Josipa koji je odlučio pouzdati se u Boga, te je njegov život postao „umjetničko djelo“

Današnja zvanja papa Franjo povjerava očinskoj brizi Josipa, njegovu blagom srcu, njegovu biću potpuno darovanom Bogu. U poruci povodom Svjetskoga dana molitve za zvanja, koji je 1964. godine ustanovio sveti Pavao VI., a koji se obilježava 25. aprila, na četvrtu uskrsnu nedjelju, Papa opisuje život toga velikog sveca koji je u Božjim očima ostvario nešto izvanredno.

U Evanđeljima nema njegovih riječi, ali je u njima njegovo srce koje govori i koje Gospodin vidi i izabire. Bog je u svetom Josipu prepoznao srce oca, sposobno davati i rađati život u svakodnevici – napomenuo je Papa. Tako i zvanja rađaju i obnavljaju život svakoga dana. Gospodin želi oblikovati srca očeva i majki; srca otvorena, sposobna za velike pothvate, velikodušna u sebedarju, suosjećajna u tješenju tjeskobā i postojana u jačanju nade.

To je svećeništvu i posvećenom životu potrebno posebno danas, u vrijeme obilježeno krhkošću i trpljenjem, prouzročenima također pandemijom koja je potaknula neizvjesnosti i strahove što se tiče budućnosti i samog smisla života – napomenuo je Papa te dodao – Sveti Josip nam dolazi u susret svojom blagošću, kao svetac iz susjedstva. Istodobno, njegovo nas snažno svjedočanstvo može usmjeriti na našem putu.

Papa je potom posebno istaknuo tri ključne riječi. Prva je ‘san’, riječ koja je neodvojivo povezana s ljubavlju, jer se u njemu objavljuje otajstvo. Život se ima jedino ako se daje, posjeduje se samo ako se potpuno daruje. Sveti Josip je od svojega života napravio dar, zahvaljujući snovima koji su mu pokazali put.

Sveti je Josip bez oklijevanja dopustio da ga vode snovi. Zašto? – upitao je Papa te istaknuo – Zato što je njegovo srce bilo usmjereno prema Bogu. Njegovom je budnom „unutarnjem uhu“ bio dovoljan mali znak kako bi prepoznao glas. Taj se znak pretvara u poziv jer – objasnio je papa Franjo – Bog se ne voli objavljivati na spektakularan način, pritišćući našu slobodu. Nježno se obraća našoj nutrini, postajući nam blizak i govoreći nam kroz naše misli i naše osjećaje.

Četiri Josipova sna – Isusovo rođenje, bijeg iz Egipta, povratak u domovinu i dolazak u Nazaret – uzbuđenja su na koja on odgovara hrabro, nasljedujući Božju volju. Ali, Josip nije rezigniran čovjek, njegovo je prihvaćanje aktivno, ono je hrabri i snažni protagonizam. Nema vjere bez rizika – dodao je Papa. Jedino ako se s pouzdanjem prepustimo milosti, stavljajući na stranu vlastite programe i udobnosti, tada Bogu uistinu kažemo ‘da’.

Drugi se vidik odnosi na ‘služenje’ koje obilježava put svetoga Josipa i poziv, a koje se rađa iz ljubavi slobodne od posjedovanja. Razmišljajući o Josipovu životu, papa Franjo je istaknuo njegovu sposobnost da ne klone duhom, da bez jadikovanja ide u susret novim situacijama; riječ je o raspoloživosti onoga tko živi kako bi služio. Može se reći da je bio pružena ruka nebeskoga Oca prema njegovu Sinu na zemlji. Stoga ne može ne biti uzor za sva zvanja, koja su pozvana na to: da budu djelotvorne Očeve ruke za njegove sinove i njegove kćeri.

Zvanje je Marijina zaručnika svjedočanstvo života dotaknutoga Božjom ljubavlju po kojoj je sveti Josip „čuvar zvanja“. Kako dajemo lijep primjer kršćanskoga života kada ne težimo uporno ostvarenju vlastitih ambicija i kada ne dopuštamo da nas paraliziraju naše nostalgije, nego se brinemo o onomu što nam Gospodin, preko Crkve, povjerava! Tada Bog izlijeva na nas svoj Duh, njegovu kreativnost, te čini divne stvari, kao u Josipu.

Sveti Josip prosuđuje, razmišlja; ne dopušta da njime ovlada žurba – napisao je Papa osvrćući se na Isusova zemaljskog oca – ne popušta kušnji donošenja naglih odluka i ne prepušta se instinktu. Njegova vježba vjernosti vrijedi i za zvanja; doista, to je put prema njihovu dozrijevanju, privijajući se uz Boga i onda kada se bojimo. ‘Ne boj se’ – kaže Gospodin Josipu.

‘Ne boj se’, riječi su koje Gospodin upravlja i tebi, draga sestro, i tebi, dragi brate – istaknuo je Papa – kada, iako između neizvjesnosti i oklijevanja, osjetiš da ne možeš više odgađati želju da Njemu daruješ svoj život. To su riječi koje ti ponavlja kada se, tamo gdje se nalaziš, možda i usred kušnji i nerazumijevanja, boriš kako bi svakoga dana slijedio njegovu volju. To su riječi koje otkrivaš kada se, na putu poziva, vraćaš prvoj ljubavi. Riječi su koje, poput refrena, prate one koji svojim životom kažu Bogu ‘da’, kao sveti Josip, u vjernosti svakoga dana. Ta je vjernost tajna radosti onoga koji čuva ono što je vrijedno: vjernu blizinu s Bogom i bližnjima – napisao je u poruci papa Franjo.

(vn/kmc)