HomeduhovnostPastir dobri život svoj polaže za ovce (Iv 10, 11-18).

Pastir dobri život svoj polaže za ovce (Iv 10, 11-18).

Razmišljanje o misnim čitanjima 4. vazmene nedjelje

Misna nam čitanja nedjeljne liturgije još govore o otajstvu Isusove muke, smrti i uskrsnuća i o njegovim posljedicama za nas.

Prvo je čitanje početak Petrovog govora nakon ozdravljenja hromoga. Narodni ga glavari i starješine ispituju o čudu koje se dogodilo, jer su u njemu vidjeli đavolski utjecaj. Međutim, to je ispitivanje za Petra prilika da posvjedoči Isusovo uskrsnuće.

Drugo nam čitanje govori o našem božanskom sinovstvu; objavljuje nam veliku ljubav koju nam je dao Otac kako bismo bili nazvani Božja djeca i nadu pogleda punog Boga i savršene radosti koje imamo u Isusu.

Evanđelje je ono o Dobrom Pastiru. Kada Isus kaže da dobar pastir daje svoj život za ovce, misli na svoje otajstvo muke, smrti i uskrsnuća.

Među pastirima i ovcama postoji snažan uzajaman odnos. Isus kaže: „Ja sam pastir dobri i poznajem svoje ovce i mene poznaju moje“.

Taj je odnos sudjelovanje u uzajamnom odnosu koji postoji između Isusa i Oca. Isus kaže: „Poznajem svoje ovce i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca“. Odnos koji Isus ima s nama je poput nastavka njegova života u Presvetom Trojstvu.

Dobar pastir zbog toga snažnog, osobnog odnosa puna ljubavi, daje život za svoje ovce. Ne radi kao plaćenik koji nema snažan odnos s ovcama. Naime, ovce ne pripadaju njemu. On misli samo na zaradu koju iz njih može izvući i kada vidi da dolazi vuk, ne suočava se s njim, nego bježi i napušta ovce. Vuk ih može ugrabiti i rastjerati.

Isus nam tom usporedbom želi pokazati svu svoju velikodušnost utemeljenu na ljubavi. Kao dobar pastir, On ljubi svoje do te mjere da za njih daje svoj život. To odgovara Očevoj spasenjskoj volji. Isus kaže: „Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj“, te dodaje: „da ga opet uzmem“. Tako je izrazio dvije dimenzije svojeg otajstva muke, smrti i uskrsnuća. Prva je: dati život, prihvaćajući smrt; a druga je: ponovo uzeti život, pobjeđujući smrt.

Isus koristi grčki glagol koji ne znači upravo dati, nego položiti. To nas potiče na razmišljanje o gesti koju je učinio na Posljednjoj večeri, kada je učenicima oprao noge. Tom je prigodom odložio svoje odijelo Gospodina i Učitelja kako bi postao sluga svojim učenicima; potom je opet uzeo odijelo. Tako se Isus poziva na svoje otajstvo muke, smrti i uskrsnuća; radikalno odricanje od časti, na koju je imao pravo, izraženo je slikom odlaganja odjeće, a uskrsnuće je izraženo slikom ponovnog uzimanja odjeće.

Sve nas to vodi da otajstvo muke, smrti i uskrsnuća gledamo kao dobrovoljno poniženje i prihvaćanje patnje, no s pozitivnom svrhom. Ne radi se o prihvaćanju patnje i smrti kao takvih, nego o njihovom preobraženju po ljubavi, kako bi proizvele plod novoga života. Uskrsnuće je novi život koji nam je po svojoj muci priskrbio Isus. Postigao ga je za nas i ono nam je dano po krštenju koje nas čini Božjom djecom.

Dok se Isus suočava sa svojim otajstvom muke, smrti i uskrsnuća, svjestan je da ispunjava Očevu volju, punu ljubavi prema nama. Stoga Ivan apostol u drugom čitanju može reći: „Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo“.

Po Isusovom otajstvu muke, smrti i uskrsnuća primamo novi život, život Božje djece. Naš se život na vrlo pozitivan način preobražava po Isusovoj muci i uskrsnuću. Moramo biti radosni i svjesni izvanrednog dostojanstva koje smo primili kada smo postali Božja djeca. Iako nam se ono još ne daje u punini i nalazimo se u vremenu kušnje i trpljenja, te moramo živjeti u vjeri, međutim, po vjeri znamo da smo već Božja djeca i kada se Isus bude očitovao, „bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest“, to jest u njegovoj slavi.

U prvom čitanju možemo primijetiti posebnu promjenu koja se dogodila u Petru nakon Isusovog uskrsnuća i nakon Pedesetnice. Tijekom muke tri puta je zanijekao svojeg Gospodina i Učitelja; dovoljna je bila samo jedna riječ sluškinje, te je izgubio hrabrost i zanijekao Isusa. Petar je imao velikodušan karakter, no doveo se u situaciju koja je pogodovala tom grijehu.

Međutim, nakon Isusova uskrsnuća, Petar je pun Duha Svetoga i pokazuje čudesnu snagu. Uhvatili su ga nakon ozdravljenja hromoga koji se nalazio pred hramskim vratima. No, umjesto da se prestraši, s tom se situacijom suočava vrlo hrabro, narodnim glavarima i starješinama govori potpuno slobodno. S određenim podsmjehom koji očituje njegovu veliku nutarnju slobodu, kaže im: „Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku?“ Čovjeka se obično ispituje kada počini neki prekršaj, međutim, u Petrovom je slučaju razlog uhićenja dobro djelo učinjeno bolesnom čovjeku.

Petar potom veličanstveno svjedoči Gospodina kada kaže: „po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav!“ Petar ima hrabrosti narodnim glavarima i starješinama pripisati odgovornost za Isusovo razapinjanje. Suočava se s vlastima židovskog naroda s hrabrošću i pouzdanjem koje je primio od Isusova uskrsnuća.

Citira psalam u kojem se kaže da je kamen koji graditelji odbaciše postao zaglavni kamen, kako bi pokazao da su njegovu muku i uskrsnuće navijestili proroci u Svetom pismu. I dodaje: „koji vi graditelji odbaciste“. Tim dodatkom pokazuje da se ne boji jasno govoriti vlastima pred kojima se obično plašimo i nemamo hrabrosti svjedočiti.

Petar zaista daje značajno svjedočanstvo, jer ističe: „I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti“. Tako pokazuje univerzalnost spasenja koje nam je Isus priskrbio. Ni u kome drugom nema spasenja. Samo po njemu možemo postići novi život koji nas čini Božjom djecom.

Petar narodnim glavarima i starješinama govori odlučno i unatoč tome prema njima ne pokazuje nikakav prezir. Prethodno je rekao da su djelovali iz neznanja, nisu bili svjesni velikoga grijeha koji su činili osuđujući Isusa na smrt razapinjanjem na križ. Grešnici su kao i svi drugi ljudi kada im Božja milost ne osvjetljava put i ne jača volju.

Apostol narodnim glavarima govori nepokolebljivo kako bi izazvao njihovo obraćenje, a potom i spasenje. Potrebno je obratiti se, priznati vlastite grijehe. Božji oprost ne može doći onome koji uporno niječe vlastitu odgovornost. Međutim, tko ispovijeda vlastite grijehe, imajući povjerenja u Božje milosrđe, u Isusu Kristu umrlom i uskrslom nalazi spasenje. Naime, Isus je umro za grešnike i uskrsnuo je kako bi im dao božanski život, život Božje djece.

Sve nam to pokazuje pozitivan dinamizam Isusova otajstva muke, smrti i uskrsnuća, dinamizam utemeljen na ljubavi: „Pastir dobri život svoj polaže za ovce“. Ta se ljubav ne ograničava na uski krug ljudi; Petar u prvom čitanju ističe da je Isus Spasitelj svih, a u evanđelju Isus kaže: „Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir“. Jedinstvo svih u Božjoj ljubavi jest djelo koje je Isus ostvario po svojoj muci i uskrsnuću. Ostvario ga je u najvećem jedinstvu s Ocem, izvorom svake ljubavi.

(vn/kmc)

FOLLOW US ON: