HomeNadbiskupovi govoriPropovijed mons. Ladislava Nemeta na euharistijskom slavlju prigodom njegovog ustoličenja u tron beogradskih nadbiskupa, Beograd, 10. 12. 2022.

Propovijed mons. Ladislava Nemeta na euharistijskom slavlju prigodom njegovog ustoličenja u tron beogradskih nadbiskupa, Beograd, 10. 12. 2022.

Draga braćo i sestre u Kristu!

„Milošću Božjom jesam što jesam” (1Kor 15,10)

Tu Pavlovu misao, koju smo i danas čuli u drugom čitanju, odabrao sam kao geslo svog svećeničkog ređenja prije 39 godina. Tako nakon 39 godina mogu reći, da me Božja milost nikada nije napustila. Istina je da se moralo raditi, kako kaže Pavao, možda i više, kako bi mnogi pomislili, ali tko to može izmjeriti? Mnogo toga se u životu događa na način koji čovjek prije ni ne može zamisliti. Kad se osvrnem na svoj život, na svoj redovnički i svećenički život, bez skromnosti mogu reći da sam mnoga mjesta obišao, živio i radio, patio i ljubio. I sad sam tu u Beogradu. „Milošću Božjom jesam što jesam” (1Kor 15,10)

Hvala Svevišnjemu, mojim roditeljima, narodu, onima koji su me podržavali, voljeli i u meni vidjeli nešto drugo i više, a ne samo dječaka iz Bačke koji uglavnom cinično gleda na razvoj svjetske povijesti.

Svećenički poziv, kao i svaki drugi poziv, ne potječe od čovjeka. Bog svaki dan nudi nove prilike i želi da ih prepoznamo i hrabro ostvarimo. Bog želi i podupire ostvarenje našeg poziva prilikama koje nam šalje i svojom providnošću. Bog vodi svaki ljudski život tako da se on razvije. Na kraju shvaćamo kako smo živjeli s njegovom milošću i koliko smo uz njezinu pomoć uspjeli služiti našim bližnjima. Možemo pokrenuti toliko ratova, Bog će djelovati u ljudskim srcima i u nama probuditi želju za mirom sve dok ne popustimo, i uz njegovu pomoć uspijemo uspostaviti mir. Tako je bilo i nakon II. svjetskog rata, tako je bilo u Afganistanu, tako će biti svugdje u svijetu, a tako će biti i u Ukrajini. Nije čovjek taj koji će dovršiti i odlučiti sudbinu ovoga svijeta, nego sam Bog, otkupitelj, milosrdan i pun ljubavi, koji je i za nas dao svoga Sina Jedinorođenca. Ni patnja, ni odbačenost kod Isusa nisu zauvijek trajali. Uskrsnuće je ono što je u njemu vječno. Sin Božji je uskrsnuo da i mi možemo ići putem uskrsnuća i ispovijedati, da ljubav pobjeđuje smrt i daje život. Kao što Isus kaže za sebe u Evanđelju po Ivanu: „Život mi nitko ne može uzeti, ja ga polažem za svoje prijatelje.” Mislio je na nas, i na sve ljude u povijesti. Sve beskrajno voli i svakoga želi pozvati k sebi. Ne kraljuje vječno smrt, nego uskrsnuće i život, i to ne uskrsnuće kao događaj, nego Isus Krist, Sin Boga živoga (usp. Iv 10,18).

Za svoje biskupsko ređenje 2008. godine odabrao sam za geslo još jedan biblijski redak: „Blagoslivljajte Gospodina, sva djela Gospodnja“ (Dan 3,57). U to vrijeme je to odgovaralo mom unutarnjem stanju duha, mojoj službi i mom stilu rada. U ovim sam redovima vidio smisao svog života. Radio sam u Budimpešti u generalnom tajništvu Biskupske konferencije, iza sebe sam imao tri teške godine kao provincijski poglavar Verbita, duboku vensku trombozu i plućnu bolest, od kojih sam se uspio izliječiti. Tada sam pomislio, moram slaviti Gospodina za sve ovo. Otkrio sam djelovanje Njegovih ruku u svemu što mi se događalo, pa i u tomu što sam morao pretrpjeti.

Moja biskupska služba u Zrenjaninu bila je lijepa, iako nije uvijek bila laka. Ali hvalim Boga za mnoge stvari kad se osvrnem na proteklih 14 godina: za mnoge dobre kolege, uključujući mnoge svećenike, ali naravno i za mnogo više laika. Zdravstvenih problema nije nedostajalo ni u ovom razdoblju mog života, primjerice kada sam 2019./20. mislio da je ovaj život stvarno gotov. Ali pored mene su bili dobri ljudi koji me nisu ostavili samog. Prije svega, moj mlađi brat József i njegova obitelj, zatim Klára Csiszár i Szatmár Horváth, koji je identificirao moj pravi problem i digao me na noge za dva mjeseca.

„Blagoslivljajte Gospodina, sva djela Gospodnja.”

Što donosi budućnost? Nitko od nas to ne zna. Svi koji me poznaju znaju da puno putujem i da pritom volim filozofirati. Postalo je očito da autoceste u različitim zemljama imaju različite brojeve i slova. Počinju velikim slovom nakon kojeg slijede brojke. Kako različite zemlje dodjeljuju brojeve cestama? I zašto? Je li broj 1 uvijek najvažniji put?

Čini se da je tako. Pogledajmo: U Mađarskoj M-1 vodi od austrijske granice do Budimpešte. U Austriji, mađarski M-1 nastavlja samo kao A-4. Za Austrijance, A1 ide od Beča do Salzburga, do njemačke granice. U Hrvatskoj A1 ide od Zagreba do Dubrovnika, u Srbiji A3 dolazi iz Hrvatske i ide do Beograda. U Srbiji, A1 ide od Horgoša do granice sa Sjevernom Makedonijom.

Kao što cesta A1 prelazi cijelu Srbiju, tako prolazi i Beogradska Nadbiskupija. Srijem ne pripada ovoj crkvenoj pokrajini, ali njegovi vjernici žive ovdje u Srbiji.

Većina katolika u Srbiji živi uz autoput A1. Među njima su Mađari, koji čine 70% katolika, ima Hrvata, Slovaka, Poljaka i tako dalje. Eto koliko je šarolika Katolička crkva u Srbiji. Ovu crkvu, koja se proteže od Horgoša do Preševa, od Batrovca do Vršca, volim i volimo svi mi koji ovdje živimo, pomiješani ali, u jedinstvu s većinom, svih vjeroispovijesti, kultura i jezika. Dobro nam je ovdje, dobro nam je biti doma u ovim krajevima. Naš kršćanski život ovdje u ovim krajevima naviješta uskrslog Krista.

Živimo kao Kristovi sljedbenici u ovom društvu i to društvo gradimo i uljepšavamo, u jedinstvu s drugim vjeroispovijestima i državnim tijelima, uz pomoć države. Zahvaljujem predsjedniku Vučiću što mi je čestitao na imenovanju za nadbiskupa i uvjerio me u daljnju podršku i suradnju s Katoličkom crkvom u Srbiji. I dalje ćemo koristiti ovu priliku, jer unatoč činjenici da je mnogo stvari krenulo na bolje u posljednjih nekoliko godina, još uvijek postoje neriješena pitanja, poput dostojanstvene i izračunjive egzistencijalne sigurnosti svećenika, redovnika i crkvenih djelatnika.

Ne mogu završiti svoja razmišljanja a da se posebno ne osvrnem na važnost mirnog suživota Kristovih sljedbenika ovdje u Srbiji. Trojedini Bog je sve stvorio i svi mi idemo prema Bogu. Zajedno smo na putu. Zato želim u miru surađivati sa svim vjernicima u našoj zemlji. Posebno mislim na Srpsku pravoslavnu crkvu, jer nam je ona najveća „bratija“ ovdje na ovim prostorima, ali mislim i na sve ostale povijesne crkve i vjerske zajednice i na miran napredak zajedno s njima na putu prema Kraljevstvu Božjem.

„Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospodina.“

Amen.

FOLLOW US ON: