HomeduhovnostPropovijed za 34. nedjelju kroz liturgijsku godinu – svetkovina Krista Kralja

Propovijed za 34. nedjelju kroz liturgijsku godinu – svetkovina Krista Kralja

Da bismo susreli Boga ne smijemo gledati samo gore i imati u pameti ljudsko shvaćanje bogatstva, snage i slave, moramo ga tražiti u siromašnima, slabima i malenima. Tada ćemo naći Božje bogatstvo koje nema ništa s ljudskim bogatstvom; naći ćemo božansku snagu, potpunoma drugačiju od naših ljudskih ideja o snazi; naći ćemo Božju slavu, koja je sasvim nešto drugo od našeg poimanja slave. Susrest ćemo Boga bogatog milosrđem, ljubavlju i poniznošću na zaprepašćujući način, koji se odriče svoje slave da bi se brinuo za bijedne, neželjene, obespravljene i za one na koje više nitko ne računa. Shvatit ćemo da nam to pomaže da i mi uvidimo kako moramo živjeti da bismo „bili s Njim“.

Evanđelje koje nam je predloženo za razmatranje uz sutrašnju svetkovinu Krista Kralja započinje velikom vizijom. Isus je bio svjestan i siguran u svoju vlast i svoju moć i zato je rekao: “Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje.” To je svečani uvod. Sin Čovječji, koji je bio ponizan tijekom svojeg zemaljskog života, ali koji je zapravo Sin Božji, ima pravo na najvišu slavu, doći će u svojoj slavi sa svim svojim anđelima, zato jer je njegova slava, nebeska slava, božanska. Sjest će na prijestolje svoje slave.

Trebamo razmatrati i kontemplirati taj prizor. Nakon što je pretrpio muku, Isus je bio proslavljen i pozvan sjesti s desna Ocu. Psalmista kaže: “Riječ Jahvina Gospodinu mojemu: „Sjedi mi zdesna“.” Krist sada dakle, kao što kažemo u Vjerovanju, sjedi s desne strane Očeve.

Ta moć Krista proslavljenog očituje se u njegovoj vlasti da sazove posljednji sud kojim će završiti čitava ljudska povijest.  Pred njim će se sabrati svi narodi. Tu ponovo imamo opću viziju. Isus će izvršiti svoje ovlasti razdvajajući jedne od drugih, kao što pastir odvaja ovce od jaraca.

Ono što slijedi u Evanđelju pokazuje da je Isus stavio svoju moć u službu najmanjih, onih koji najviše trpe i najpotrebitijih. To je objava Kristova kraljevstva. Isus se poistovjetio sa svima onima koji su potrebiti, koji trpe, koji su u životnim nevoljama, da nas potakne da budemo pažljivi i posvećeni svim tim ljudima. Kristovu vlast stoga ne smijemo shvatiti kao  nasilničku, već kao vlast služenja. Doista, to je izvanredna stvar da se proslavljeni i slavni kralj poistovjećuje s najmanjim i najpotrebitijim ljudima.

„Kralj će reći onima sebi zdesna: Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta!” U toj svečanoj rečenici ponovo se očituje sva Isusova vlast.

Onda dolazi nevjerojatna stvar. Isus je rekao: “Ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.” Pravednici su bili iznenađeni, nisu se sjećali da su bili tako velikodušni prema Isusu, da su ga susreli u takvim okolnostima kada je trebao pomoć i zbog toga su ga pitali: „Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?“ Isusov odgovor je bio jednostavan: “Svaki put kada to učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” Tako je On pokazao svoju veliku dobrotu i pažnju prema svim ljudima koji se nalaze u nevolji.

Evanđelje nam zatim pokazuje drugu stranu posljednjeg suda: “Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!“

Čak i u ovom slučaju, ljudi su ostali iznenađeni i rekli su: “Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?“ A kralj im je odgovorio: “Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste“.

Na kraju svijeta sudit će nam se po ljubavi, po ljubavi prema Isusu iskazanoj njegovoj braći i sestrama, a to su sva ljudska bića. Kraljevstvo Isusovo je kraljevstvo ljubavi, kraljevstvo koje želi posvuda širiti ljubav: djelotvornu ljubav, a ne osjećajnu i površnu ljubav; ljubav koja se zaista stavlja u službu potrebitima; ljubav koja na sve načine preobražava svijet zahvaljujući pothvatima velikodušnog služenja.

Nije dakle, dovoljno samo gledati Boga koji se stavlja među siromašne, najslabije i najmanje, nego treba činiti kao On da bismo bili s njim. Tako ćemo ga upoznati ne na apstraktan i teorijski način, nego sudjelujući u samom njegovom životu. Često moramo ovako razmišljati, zato jer to ne dolazi samo od sebe. Te istine nam Isus daje kako ga i mi ne bismo shvaćali ljudskim kategorijama i da ga ne bismo pitali: „Gospodine, kada te to vidjesmo?, a On da nam odgovori: Svaki put kada vidjeste jednoga od ove moje najmanje braće, mene vidjeste“.

(rv/kmc)

FOLLOW US ON: