Proslavljen Dan posvećenog života u župi sv. Ante Padovanskog u Beogradu

Dan posvećenog života proslavljen je na blagdan Prikazanja Gospodinova – Svijećnicu u ponedjeljak, 2. februara 2026. godine u crkvi svetog Ante Padovanskog u Beogradu. Svečanim misnim slavljem predsjedao je generalni vikar mons. Marko Trošt, a koncelebrirali su župnik i gvardijan samostana svetog Ante fra Ilija Alandžak te svećenici i redovnici koji djeluju u Beogradskoj nadbiskupiji. Misnom slavlju su nazočile redovnice kćeri kršćanske ljubavi svetog Vinka Paulskog, sestre službenice BDM koje djeluju u Nuncijaturi, pripadnici Pokreta fokolara – Djela Marijinog koji djeluju u Beogradskoj nadbiskupiji, župljani ove župe i vjernici iz drugih beogradskih župa.

U ovoj franjevačkoj crkvi povodom Jubileja 800. obljetnice preminuća sv. Franje vjernici su mogli dobiti potpuni oprost. Prije svete mise molila se krunica i svećenici su bili na raspolaganju za sakrament svete ispovijedi.

Na početku svete mise mons. Trošt blagoslovio je svijeće.

U nadahnutoj propovijedi mons. Trošt je govorio o duhovnom pozivu koji Bog upućuje konkretnom čovjeku i kojeg taj čovjek prihvaća, naglasivši kako mu je drago vidjeti da upravo ti ljudi u poodmakloj dobi zrače srećom, zadovoljstvom i unutarnjoj radošću, očito zato što su živjeli Božju volju i zato su zadovoljni, unatoč svim poteškoćama koje su susretali na putu predanja Bogu. Mons. Trošt je potaknuo redovnike da postave dva pitanja: prvo kako si zadovoljan sa sobom u Božjem pozivu?; i drugo pitanje: kako si zadovoljan sa Gospodinom u svom pozivu?, te odmah zaključio da bi vjerojatno kod većine odgovor na prvo pitanje sadržavao činjenicu propuštenih milosti, odupiranja, tromosti i kočenja Božjem djelovanju, a na drugo pitanje vjerojatno većina može odgovoriti da je Gospodin bio sjajan, da je uvijek praštao, uvijek bio tu. Mons. Trošt je istakao da papa Franjo i papa Leon govoreći o redovnicima i redovnicama naglašavaju da jedan od simbola koji prati Bogu posebno posvećene osobe jest sidro, znak vjere u uskrsloga Krista. Propovjednik je naglasio da je papa Franjo definirao vjeru koja je poput sidra bačenog u nebo, s tim da je vjera konop koji je povezan sa sidrom i za koji se čovjek treba uhvatiti i penjati se prema sidru, nebu. „Gospodin nas je izabrao i stavio na jedno mjesto, ovdje u Beogradsku nadbiskupiju“, rekao je mons. Trošt i dodao kako redovnici i redovnice trebaju posvetiti svoj život i svoje djelovanje baš ovdje, a ne tražiti negdje drugdje ili čak u svjetovnoj sferi. Nadalje, propovjednik je istakao „logiku malenosti“, o kojoj je papa Leon govorio u pohodu Libanonu, a koja se ponajvećma očitovala u utjelovljenju i rođenju Sina Božjega, te na taj način sve poziva na taj stil, jer to je snaga Crkve. „Crkva ne počiva na njezinim resursima i strukturama, niti plodovi njezinog poslanja proizlaze iz brojčanog konsenzusa, ekonomske moći ili društvene važnosti. Crkva živi od svjetla Jaganjčeva“, rekao je mons. Trošt i dodao da ukoliko Crkva ne ide putem malenosti propada i postaje ljudska organizacija. Na kraju propovijedi mons. Trošt je govoreći o Blaženoj Djevici Mariji, koja je osjetila Božje djelovanje u svom životu kroz razne situacije, istaknuo kako je ona dostojna zagovornica i da zagovara sve ljude kod svoga Sina.

Na kraju svete mise fra Ilija je zahvalio svima koji su sudjelovali na slavlju, a posebnu zahvalu uputio je mons. Troštu, te dodao da je ovo Jubilarna godina povodom 800. obljetnice preminuća sv. Franje i povodom toga izmoljena je molitva koju je papa Leon XIV uputio za Jubilej.

Nakon svete mise prof. dr. sc. fra Ivan Šarčević je održao predavanje s naslovom: „Obraćenju dati sadržaj“, u kojem je govorio o vrijednosti obraćenja, koja se potvrđuje i u Isusovom pozivu: Obratite se i vjerujte evanđelju. „Sadržaj obraćenja je da vjerujete, da se utjelovi vjera u životu“, rekao je prof. Šarčević dodajući kako su obraćenja rijetka, a uzrok tome je što ljudi odgađaju obraćenja misleći kako ima vremena za to, zatim pokušavali su više puta, ali ne ide, ili neki misle da ne trebaju obraćenje jer su pravedni, a opet s druge strane postoje i fanatični novoobraćenici (poluobraćenici) koji religiozno teroriziraju i gnjave druge oko sebe, žele mijenjati društvo i sve, a mogu biti i vjerski nasilni. Prof. Šarčević je stavio za uzor obraćenja Apostola Pavla i Franju Asiškog. „Pavao je bio vjernik, fanatik nacionalističke vjere. Ubijao u ime Boga. Obraća se na vrhuncu svoje moći. Pavlovo obraćenje nije prijelaz iz nemoralnog u moralni život ili iz nevjere u vjeru. Obraćenje dolazi od Boga, od Isusa: zasljepljenje i svjetlo odozgo! Svome obraćenju, svome životu Pavao daje novi sadržaj: Isusa i njegovo evanđelje. On se posve okreće k Isusu“, rekao je prof. Šarčević i dodao da Pavao nije izvršio nasilje nad svojom naravi, jer milost pretpostavlja narav, a Bog ne mijenja narav nego ulijeva svoju milost u nju, tako da i oni s kojima je prije progonio kršćane, nisu mu postali neprijatelji, nije ih osuđivao ili krivo gledao, jer u obraćenju nema nasilja, ni duhovnog ni fizičkog, nema neprijatelja. Govoreći o obraćenju Franje Asiškog prof. Šarčević je naglasio da ni on nije bio nevjernik ni izgubljen mladić, ni siromašan, nego bogat i uspješan trgovac koji se obratio u vrhuncu viteške ambicije, na vrhuncu moći, Božjim zahvatom. „Trajat će dugo Franjino obraćenje. U Oporuci, posljednjoj želji prije smrti (1226.), Franjo će između ostalog napisati da je definitivni događaj njegova obraćenja bio susret s gubavcima: Gospodin ovako dade meni bratu Franji da počnem činiti pokoru: dok naime bijah u grijesima, bilo mi je odveć gorko vidjeti gubavce. Ali sam me Gospodin dovede medu njih i iskazah im milosrđe. A kad sam odlazio od njih, okrenulo mi se u duševnu i tjelesnu slast ono što mi bijaše gorko; i poslije sam malo ostao, pa otišao iz svijeta“, rekao je prof. Šarčević te dodao da obraćenje nije vlastiti napor, nego Božji dar, a ujedno ono nije javno dokazivanje vjere, niti osuda grešnog svijeta, nego slijeđenje evanđelja i uprisutnjenje Isusa čitava života.

Na kraju predavanja prof. Šarčević je uputio pitanje nazočnima: Koje je moje poslanje u svijetu?, te dao odmah odgovor: „Uprisutniti Isusa kao čovjeka, ne samo pretvoriti ga u kult vjere, jer razlikuju se pobožnost i duhovnost, askeza i mistika, vanjsko klanjanje Bogu i unutarnji pristanak i čistoća nepodijeljena srca za Boga.“

Nakon predavanja fra Ilija je još jednom zahvalio svima i uslijedio je zajednički objed kojim je završen susret.

KMC