Proslavljena župna slava svete Majke Terezije u Aleksincu
U crkvi svete Majke Terezije u Aleksincu, u petak 5. septembra 2025. godine, svečanim euharistijskim slavljem proslavljena je župna slava. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je župni vikar vlč. Marko Koprčina, a koncelebrirali su generalni vikar mons. Marko Trošt, generalni vikar i kancelar Mariborske nadbiskupije mons. Janez Lesnika, direktor Caritasa Mariborske nadbiskupije vlč. Branko Maček i domaći župnik i dekan Niškog dekanata mons. Grzegorz Chudek. Slavlje je svojom nazočnošću uzveličao o. Goran iz Srpske pravoslavne crkve kao i hodočasnici iz Mariborske nadbiskupije.
Vlč. Marko je u propovijedi citirajući Isusove riječi iz današnjeg evanđelja: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste“, obrazložio da te riječi razbijaju svaku iluziju da se vjera živi samo u mislima, u osjećajima ili u molitvi zatvorenoj u našoj sobi, nego ona se živi i potvrđuje u konkretnim gestama ljubavi – u čaši vode koju pružimo, u osmijehu koji darujemo, u vremenu koje posvetimo onome tko je sam… „Danas slavimo sv. Majku Tereziju iz Kalkute. Ona je cijeli svoj život upravo to činila – prepoznavala Isusa u „najmanjima“. Ona je znala da siromaštvo ima mnogo lica: ne samo glad za hranom, nego i glad za ljubavlju, glad da netko kaže: „Važno mi je da postojiš.“ Majka Terezija je jednom rekla: „Ne možemo svi činiti velika djela, ali možemo činiti male stvari s velikom ljubavlju.“ Ona je bila mala žena, krhkog tijela, ali ogromnog srca. I kad ju je svijet slavio, ona je ponavljala: „Ja sam samo olovka u Božjim rukama.“ I mi smo pozvani biti ta olovka – možda nećemo napisati veliko remek-djelo, ali možemo ispisati rečenicu utjehe u nečiji život“, rekao je vlč. Marko. Nastavljajući propovijed konstatacijom da naša duša darujući se drugima postiže unutarnji mir, a kada je egoistična postaje tjeskobna, vlč. Marko je želio istaknuti Božji paradoks ljubavi: što više daruješ, to više imaš. „Pogledajte ljude oko sebe. Svaki čovjek kojeg susretnemo zapravo je skrivena ikona Krista. Ali često je ta ikona izgrebana, zamrljana, skrivena ranama i razočaranjima. Naša je zadaća – prepoznati Krista ispod toga. Možda to znači da strpljivo slušamo nekoga tko se stalno žali. Možda to znači da obiđemo bolesnog susjeda kojem nitko ne dolazi. Možda to znači da u obitelji prestanemo biti hladni i da počnemo pokazivati zahvalnost jedni drugima. To nisu herojska djela – ali u Božjim očima, ona mijenjaju svijet“, rekao je vlč. Marko i zaključio propovijed riječima Majke Terezije: „Ako sudiš ljude, nemaš vremena ljubiti ih. Ako ljubiš ljude, tada se Bog nasmiješi kroz tebe.“
Nakon svete mise druženje je nastavljeno uz prigodnu zakusku.
KMC
