HomeduhovnostPrvi dan Božićne devetnice 16. decembar

Prvi dan Božićne devetnice 16. decembar

Kliči, nerotkinjo, koja nisi rađala; podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udana, kaže Jahve. Raširi prostor svog šatora, razastri, ne štedi platna svog prebivališta, produži mu užeta, kolčiće učvrsti! Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad vojskama; tvoj je otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zemlje svekolike on se zove.                                                     

(Iz 54, 1-10)

Odnos Boga prema izabranom izraelskom narodu predstavljen je metaforom bračne ljubavi, zajedništva supružnika. Kao što se bračna ljubav pretače u bogatstvo porodičnih odnosa, odnosa roditelja i dece, kao što bračno zajedništvo vodi zasnivanju porodice, postavši tako kamen temeljac novog naraštaja, tako i savez zajedništva Boga sa svojim narodom donosi obilan rod u obliku novog potomstva, jer pod okriljem Božje spasonosne ljubavi Izrael će napredovati, rasti ‒ što po brojnosti, što po sigurnosti, razvijaće se na sopstvenoj zemlji, bez pretnji od strane neprijatelja, pljačkaša i nasilnih osvajača.

Sveštenik se ostvaruje kao duhovni otac – plodi novo potomstvo za Hrista i Hristu. Ova plodnost nije propaganda s ciljem pridobijanja novih pristalica ili širenja uticaja institucije koju zastupa, ili da bi joj unapredio položaj u društvu. Duhovna plodnost proizlazi iz saveza prijateljstva koji je sklopio s Hristom. Sveštenik je u Hristu pronašao prijatelja koji ga poznaje i voli više nego on samog sebe. Kao prijatelj Isus posreduje svojima onim najdragocenijim što ima – svojim sinovljim odnosom s Bogom kojeg drži svojim Ocem. Prijateljstvo s Hristom uključuje srce i um u dinamiku Božje očinske ljubavi, u iskustvo klicanja »Aba, Oče!« Sinovlje iskustvo spram Boga, koje nam je zadobio Hrist, otvara srce i usta da ga delimo s drugima u svetom nemiru da niko ne oskudeva zbog toga što nije upoznao Hrista.

Brat Karlo je kao monah i pustinjak u Sahari provodio dane primajući goste od ranog jutra do kasno uveče – bolesne, siromahe, vojnike, odbegle robove, putnike, pustolove… Kako je sačuvao svoje srce i um da ostanu osetljivi na Isusovu prisutnost i zajedništvo? Njegova preporuka je ‒ Povratak Jevanđelju. Svakodnevno ga uzimati u ruke, razmatrati ga, crpsti nadahnuće iz Isusovih reči, poruka, dela – da bi oni postajali kao kapljice vode koje ustrajno dobuju po steni našeg srca i razuma.

 

Vlč. Andrej Đuriček

FOLLOW US ON: