HomeduhovnostRazmatranje liturgijskih čitanja II. nedjelje došašća

Razmatranje liturgijskih čitanja II. nedjelje došašća

Rijeć koju u vreme adventa dekliniramo u svim padežima je rijeć dolazak ( latinski adventus ). U knjizi Otkrivenja se Bog definiše kao Onaj koji jeste, bijaše i koji dolazi. Da, Bog je stvaralačka i spasonosna Ljubav koja svemu prethodi; koja sve postojeće podupire i na kraju čuva od propasti i nestanka obečavajući budućnost života.

O dolazku ili bolje rečeno o ulazku Boga u povijest čovjeka vrlo jasno govori odlomak iz Evanđelja po Luki koji uzimamo ove druge adventne nedjelje.

Na početku teksta iznenade točne istorijske odrednice konkretne društvene i političke situacije navodeći podatke o vladavini pojedinih predstavnika vlasti od vrha, dakle, rimskog cara pa sve do njegovih gubernatora rimskih provincija. Ove informacije nisu plod neke puke radoznalosti koja se rado interesira za vanska zbivanja već imaju dubok teološki razlog. Bog je u osobi Isusa Krista ušao u ljudski prostor i vreme i upravo tu i tada je spasonosno delovao. Bog je u Isusu Kristu pohodio ljudski svijet koji je prostorno i vremenski određen i uslovljen. Bog je u Isusu Kristu sklopio savez zajedništva sa čovjekom koji se uvek nalazi u konkretnom prostoru i podložan je dinamici promena koje stvaraju vreme. Bog ozbiljno uzima čovjeka poštujući njegov prostor i vreme jer On se u svojoj ljubavi veže za njega – njega koji je vremenski i prostorno obilježen. Ovakva povezanost sa čovjekom čak ulazi u definiciju Boga – Bog Abrahama, Bog Izaka, Bog Jakova, Bog Isusa Krista, Emanuel – Bog s nama ljudima.

 

Posle ovih vremenskih i prostornih odrednica na scenu nastupa lik Ivana Krstitelja. U Evanđelju po Luki Ivan još pripada svijetu starozavjetnih proroka. On u svojoj osobi sažima nade i očekivanja velikih proročkih ličnosti koje su se nadahnute Božjim duhom nadale uspostave Božje vladavine po delovanju Mesije, Božjeg izaslanika i pomazanika. Ivan još ubrojen među starozavjetne proroke ima već privilegiji da naviješta dolazak ovog Mesije, vlastitim očima ga promatra i vlastitim rijećima pozdravlja. Kao suzajedničar proroka Ivan se u svom naviještaju nadovezuje na viđenje proroka Izaije koje nalazimo odmah na početka 40. poglavlja, ovaj dio knjige nosi naslov Knjiga utjehe, utjehe jer se predviđa povratak izraelskog naroda iz babilonskog progonstva. Snažnim i upečatljivim metaforama prorok oslikava viziju pobjedonosne povorke u kojoj pod vodstvom i zaštitom Božjom Izrael izlazi iz babilonskog egzila i vraća se u svoju domovinu, koja je Bogom obećana zemlja. Ovaj povratak podsjeća na čudo izlaska iz egipatskog ropstva i tako se uklapa u spasiteljsku logiku koje se drži Bog Stvoritelj i Izbavitelj. On je dosljedan, postojan u svojim spasonosnim namjerama i vjeran u ljubavi koja oslobađa. On koji je nekada oslobodio svoj narod iz ruke okrutnog egipatskog robovlasnika je isti taj koji će opet spasonosno intervenirati u povijesti izvedući svog izabranika Izraela iz ponižavajućih uslova progonstva i usadivši ga u zemlji koju mu je Bog predodredio.

 

U Ivanovom propovedanju se radost oslobođenja i snaga utjehe koja pulzira već u Izajinom proročanstvu u svojoj punini ostvaruje u osobi Isusa Krista – u njemu će se dogoditi oslobođenje, povratak u domovinu, izlazak iz ropstva i progonstva i prelazak na slobodu. Krist predstavlja vrhunac Božje solidarnosti sa čovjekom jer u Kristu i po Njemu Bog pristupa čovjeku kao voljenom sinu kojeg se ni po koju cijenu ne odriče. U Kristu i po Njemu Bog kao suosjećajan Otac prati čovjeka čak i tad  kad pada u propast smrti; kad se protiv njega svi urote – drugi, priroda i vlastito tijelo; kad je zarobljen destruktivnim snagama zla ili istjeran u egzil gdje propada. Svuda tamo je Bog sa čovjekom i uz njega i njegova ljubav deluje kao spasavajuća snaga koja preobražava smrt u život, tamu u svjetlo, tugu u radost. U datiranju i navođenju povijesnih ličnosti na početku odlomka se pominju Pilat, Herod, veliki svećenici Kajfa i Ana – svi ovi likovi igraju svoju ulogu u Isusovom stradanju i smrti, dakle, već ovde primećujemo sjenku Isusovog križa i svjetlo uskrsnuća. Da, po Isusovom križu i uskrsnuću Bog Otac je na eminentan način izveo delo izlazka iz ropstva, napuštanje progonstva i povratak u Bogom obećanu domovinu u kojoj ćemo više i punije živeti.

Vlč. Andrej Đuriček

FOLLOW US ON: