Razmišljanje o liturgijskim čitanjima III. nedjelje došašća
Draga braćo i sestre!
U ovoj trećoj nedjelji došašća čitamo sljedeće riječi svetoga Pavla: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!” (Fil 4,4) Na prvu nam se te riječi mogu učiniti čudnima. Naime, mogli bismo razumjeti da nas Pavao poziva da se „ponekad radujemo”, ali „uvijek”? Stvarno? Mogli bismo tako Pavla upitati: „Ne stavljaš li možda pred nas prevelik zalogaj? Zar je moguće radovati se i osjećati mir čitavo vrijeme?”
Rekao bih da ta pitanja dotiču jednu vrlo važnu istinu. Naime, vjerujem da bi se Pavao složio da ništa u ovome svijetu, nijedno stvorenje ne može čovjeku dati ono ispunjenje, onu radost, onaj mir za kojim čovjek u dubini svoga bića teži. Zastanemo li malo i u tišini promotrimo svoju nutrinu i stvari u kojima pokušavamo pronaći ispunjenje, otkrivamo da ništa stvoreno ovoga svijeta ne može i ne bi moglo zadovoljiti naša bića. Možemo te osjećaje i misli zatomiti, bježati od njih, ali ih nikada ne možemo potpuno ukloniti.
Međutim, to ne znači da čovjek ne može pronaći tu radost, taj mir. Čovjekova težnja za istinskim mirom i radošću može pronaći svoje ispunjenje, ali jedino u beskrajnome i neiscrpivome Izvoru žive vode, u Onome koji nas je stvorio na svoju sliku i priliku, u Onome koji je „dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni” (Iv 3,16). Naša tako potraga za istinskim mirom i radošću nalazi svoje ispunjenje u Trojedinome Bogu. Kao što sv. Augustin svjedoči: „Ti [čovjeka] potičeš da traži radost hvaleći tebe, jer si nas stvorio za sebe, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi” (Ispovijesti I.1.1).
Ipak, bit će stvari koje će nam pokušati oduzeti tu radost, taj mir. No Otac je upravo i poslao Sina na svijet da nas oslobodi od lažnih bogova koji nas žele lišiti mira, da nas oslobodi od okova grijeha, navezanosti i smrti kako bi nas uveo u istinski život.
„Gospodin je blizu” i mi se kroz došašće pripremamo da bismo na prikladan način dočekali Spasitelja svijeta. Međutim, ne pripremamo se samo za spomen na Kristov prvi dolazak koji se dogodio prije 2000 godina u Betlehemu, već je Gospodin prisutan ovdje i sada u našoj sredini. To je nešto što si svakodnevno trebamo posvješćivati i budemo li živjeli u Gospodinovoj prisutnosti, moći ćemo se uvijek radovati, veseliti i cijelim svojim bićem klicati u Gospodinu, Bogu našemu i Spasitelju našemu. Amen
p. Luka Ilić SJ
(VN/KMC)