Savjeti za vrlo jednostavan i radostan post
Post sadrži jedu od presudnih uloga u kršćanskom i ljudskom rastu. Oslobađa od hedonizma i sebičnosti. No, ne bi ga trebalo shvatiti na krivi način.
Fra Mate Bašić napisao je na svom Facebook profilu zanimljiv status o postu i odricanju. Tekst prenosimo u cijelosti:
Pred korizmu i korizmeni post ili svako odricanje, dobro je malo govoriti i o toj temi i pripraviti se za post. Svaki post traži pripravu. Ako želiš dobro postiti određenog dana, onda prethodni dan nemoj jesti zadnji obrok. Također, izbjegavaj slatko i neka ti zadnji obrok, dan prije posta, bude do najkasnije 18 sati. Nemoj taj prethodni dan piti slatka i alkoholna pića jer ako se večer prije posta dobro najedeš, teško ćeš idući dan postiti jer ćeš već ujutro biti gladan. Na dan posta više puta kroz dan donosi odluku da nećeš jesti i ne boj se, već moli i traži pomoć Božju u određivanju svrhe posta te posti ne za sebe, već za potrebe drugih, na nakanu svete Crkve, novih zvanja, životnih poziva. Posti zajedno s nekim i kroz post zajedno molite pa će tako svaki post biti vrlo jednostavan i radostan.
Osim toga, sveti Augustin piše: post i milostinja dva su krila molitve.
Također, papa emeritus Benedikt XVI. upozorava: U ovo naše vrijeme čini se da je post izgubio ponešto od svojeg duhovnog značenja te da je, u kulturi koju obilježava težnja za materijalnim dobrom, zadobio terapeutski smisao vođenja brige o svome tijelu. Post zacijelo pridonosi tjelesnom dobru, no on je za vjernike prije svega terapija kojom sebe iscjeljuju od svega što priječi njihovo suobličavanje s Božjom voljom… Vjerna praksa posta pridonosi tomu da osoba, tijelo i duša, stekne jedinstvo, pomažući joj da se kloni grijeha i raste u prisnosti s Gospodinom. Odricanjem od materijalne hrane koja hrani tijelo olakšava se nutarnja raspoloživost za slušanje Krista i hranjenje riječju spasenja. Postom i molitvom omogućujemo Njemu da dođe i utaži onu dublju glad koju osjećamo u srcu: glad i žeđ za Bogom.
Post sadrži jednu od presudnih uloga u kršćanskom i ljudskom rastu. Oslobađa od hedonizma i sebičnosti. No, ne bi ga trebalo shvatiti na krivi način, kao ni bilo koje drugo odricanje jer sve odricanje pridonosi tomu da osoba, tijelo, duh i duša, stekne jedinstvo, kloneći se grijeha i tako raste u prisnosti s Gospodinom i čini sve to ZA nešto, ZA druge.
Ako postimo i onda čekamo ponoć da se možemo najesti ili bolje prežderati, pogrešno smo shvatili post. Ako se dan prije posta ili večer prije posta natrpavamo, pogrešno činimo i otežavamo sam post idućeg dana. Ako se dan nakon posta prejedamo da bismo nadoknadili u našoj glavi izgubljeno postom, apsolutno smo – što bi rekli na jugu – falili.
Ivan Kasijan u tu svrhu naglašava: Postove, pravilno određene, svakako treba držati. Međutim, ako poslije posta ne budemo umjereni u hrani, njihovo nas izvršavanje neće dovesti do savršenstva. Također i višednevno gladovanje, donosi samo kratkotrajnu iscrpljenost i zamor tijela, ali ne i čistoću srca, ukoliko se nakon takvog posta budemo prejedali – jer čistoća duše nerazdvojno je povezana s postom. Potrebno je biti trajno umjeren. Svaki strogi post ostaje bez koristi ukoliko nakon njega slijedi pretjerano popuštanje u hrani. Takvo neumjereno jedenje može ne samo pokolebati postojanost i čvrstoću duše, nego i učiniti da molitve budu beživotne zbog nemoći tijela.
Neka stoga, svaki naš post bude pripremljen i nastavljen umjerenošću, jer samo tako duh raste prema Bogu. Neka nakana našeg posta bude prikazana za one u potrebi, za djecu bez roditelja, za majke i žene koje trpe nasilje, za sve one trudnice koje su zbog neodgovornosti svojih partnera na rubu da pobace začeto dijete, za sve one supružnike koji žele, a ne mogu imati djecu, za sve bolesne i umiruće, jer se tako Bog proslavlja po našim molitvama i postu.
Neka ovogodišnji početak korizme svima bude blagoslovljen od svemogućega Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
(BitnoNet; KMC)
