Homelokalne vestiU Beogradu proslavljen Dan posvećenog života

U Beogradu proslavljen Dan posvećenog života

Dan posvećenog života proslavljen je uoči blagdana Prikazanja Gospodinova – Svijećnice, u subotu 1. februara 2025. godine u Pastoralnom centru papa Ivan Dobri u Beogradu. Svečanom misnom slavlju predsjedao je p. Marijan Steiner DI, superior Rezidencije isusovaca u Beogradu, a koncelebrirali su svećenici redovnici koji djeluju u Beogradskoj nadbiskupiji ‒ franjevci iz franjevačkog samostana i župe sv. Ante u Beogradu, isusovci iz Rezidencije Družbe Isusove i župe Svetog Petra u Beogradu i lazaristi koji djeluju u župi Svetih Ćirila i Metoda u Beogradu. Misnom slavlju nazočile su i redovnice kćeri kršćanske ljubavi Svetog Vinka Paulskog, sestre službenice BDM koje djeluju u Nuncijaturi, kao i pripadnici Pokreta fokolara – Djela Marijinog koji djeluju u Beogradskoj nadbiskupiji.

Osim svete mise sudionici su imali priliku poslušati predavanje koje je održao p. Lojze Letonja na temu „Povratak k izvoru – redovnički zavjeti“.

P. Lojze je na početku predavanja govorio o današnjem stilu života koji obezvređuje lojalnost, što je vidljivo u odluci mladih kako za brak tako i za duhovni poziv te pokušao dati odgovor na ovaj problem u svjetlu razmišljanja o redovničkim zavjetima iz perspektive vraćanja k izvorima kroz pitanje što su to zavjeti i kako mlade potaknuti na redovnički život? Govoreći o izvorima predavač je iznio kratku povijest, početke monaštva naglasivši kako su prvi kršćani stvarali nevjerojatno jedinstvo u molitvi i lomljenju kruha te su dijelili međusobno materijalna dobra. „Posebnu pažnju posvećivali su osobama na rubu društva: siromasima, strancima, udovicama i siročadi. Gostoljubivost je bila važan izraz njihove vjere. U zajednici su nastojali opraštati i živjeti u duhu Isusova nauka o pomirenju. Bili su poznati po poštenju, blagosti u odnosima, vjernosti u braku i poštivanju dostojanstva svake osobe“, rekao je p. Lojze te naglasio kako evanđeoski redovnički zavjeti čistoće, siromaštva i poslušnosti imaju korijene u ranom kršćanstvu, ali su se u srednjem vijeku počeli oblikovati kao vjerski zavjeti. Govoreći o zavjetima predavač je rekao: „Zašto obećanje Bogu? Zar ga ne možemo voljeti i vjerovati u njega bez obećanja? Obećanje je srce vjere i ljubavi, budući da izražava duboku predanost i odanost Bogu. Bez obećanja, ljubav prema Bogu bila bi kao kuća bez temelja koja se može srušiti od prvog vjetra. Obećanje pruža sigurnost. Obećanje Bogu nije samo riječ, nego i djelo koje daje dubinu i postojanost ljubavi i vjeri. Obećanjem predajemo Bogu svoju volju, želje i život. To je izraz ljubavi koji nadilazi trenutne osjećaje i ostvaruje se kroz djela. Zavjet osigurava da redovnik ustraje čak i kad je suočen s izazovima. Obećanje jača i čuva ljubav tijekom vremena. Obećanje i ljubav zajedno stvaraju cjelinu, gdje obećanje daje smjer ljubavi, a ljubav nadahnjuje i ispunjava obećanje“. Citirajući teologe, filozofe i pjesnike koji su govorili o siromaštvu predavač je istakao da se redovnici zavjetom siromaštva pokušavaju osloboditi od pohlepe, sebičnosti i samoljublja, jer kad nemaju ništa, Bog im daje sve. Govoreći o zavjetu čistoće p. Lojze je rekao: „Molitva nam sigurno pomaže živjeti sva obećanja, posebno obećanje čistoće. Obećanje čistoće možemo shvatiti i prihvatiti samo ako uronimo u Božju čistoću. Čistoća srca nas poziva da gledamo svijet, sebe i svoja tijela Božjim očima. Stvoreni smo na njegovu sliku da živimo s njime zauvijek. Čistoća je odluka za ljubav koja se daruje, a to darivanje donosi slobodu onome tko joj se predaje. Čistoća otvara put ljubavi koja nadilazi granice razumijevanja. Bez čistog srca ne možemo razumjeti Boga“. Govoreći o zavjetu poslušnosti predavač je rekao: „Riječ “poslušnost” dolazi od latinskog izraza audire, što znači “čuti”. U tom smislu, poslušnost je slušati Božji glas koji odjekuje u srcu i biti spreman slijediti taj glas. Bog zna mnogo bolje od nas što je dobro i ispravno za nas”.

Na kraju predavanja p. Lojze je istakao kako je važno živjeti po zavjetima i na taj način svjedočiti Boga, a to treba činiti u nadi, koja je i glavna tema ove Jubilarne 2025. godine, jer kršćanska nada nije samo nada za budućnost – to je nada za sadašnjost, kako bismo mogli mijenjati sebe i svijet oko sebe danas.

Susret je završio zajedničkim objedom.

 

KMC

FOLLOW US ON: