Zahvalni govor dosadašnjeg beogradskog nadbiskupa i metropolita mons. Stanislava Hočevara

U ovom posebnom trenutku Božijeg Proviđenja osjećam  duboku potrebu, da zahvalim Velikom i Dobrom Pastiru svih ljudi za dar biskupskog služenja, meni nevrednome. Dok veličam Boga za Njegovu dobrotu, izričem iskrenu zahvalnost rimskim biskupima – Petrovim nasljednicima, osobito papi Franji za njegov proročki duh i pomno čitanje znakova vremena, moleći ujedno Duha Svetoga, da bi svi Njegovi suradnici i sav biskupski zbor bio s Njime jednoga duha i jednoga srca.

Svim mojim suradnicima, čitavome prezbiteriju Beogradske nadbiskupije ide moje posebno priznanje, zahvala, čestitke i iskrena molba za oproštenje svih mojih propusta, nedosljednosti i nemoći. Jednaku poruku upućujem i svim Bogu posvećenim osobama, svim predragim vjernicima naše Nadbiskupije i Metropolije.

Za mene je uvijek bio pravi užitak naći se među našim vjernicima kao i među svim stanovnicima Srbije. Svuda su me primali pažljivije nego zaslužih i uvijek me nadahnjivali svojom originalnošću. Ne mogu dovoljno zahvaliti za veliku milost suradnje sa većinskom Srpskom pravoslavnom Crkvom: njezinim poglavarima, episkopima, klerom, monasima i narodom Božjim. Jednako zahvaljujem i svim ostalim Crkvama i vjerskim zajednicama.

Sada iskustveno znam, što je istina Crkve, što je naša budućnost.

Beogradske ulice i putovi Srbije pokazali su mi dublju prožetost Istoka i Zapada nego što si možemo mi ljudi zamisliti. Zato i dalje „sanjam“ da će Gospodin i iz naših kamenova probuđivati „sinove svjetla“, da će Balkan napraviti balkonom Europe i da će s naših brda i dolina poteći rijeke pomirenje i zajedništva. Znam da mi Bog upravo zato sada daje novo vrijeme tihovanja, molitve, refleksije i služenja.

Novom nadpastiru Beogradske nadbiskupije, predragome bratu i preuzvišenom gospodinu dr. Ladislavu Nemetu, moj srdačan pozdrav, dobrodošlica i čestitke sa predanom molitvom i zagrljajem mira.

Hvala svima na strpljivosti. Sve od sada dalje bilo sa blagoslovom Božjim.