Homelokalne vestiŽivot ćete naći samo u Kristu, u Njegovu uskrsnuću

Život ćete naći samo u Kristu, u Njegovu uskrsnuću

Povodom najvećeg kršćanskoga blagdana – Uskrsa, sugovornika smo pronašli u beogradskom nadbiskupu metropolitu mons. Stanislavu Hočevaru.

Razgovarao: Dražen Kustura, Katolički tjednik

Mons. Hočevar rođen je 12. studenoga 1945. u selu Jelendol, župi i općini Škocjan kod Novog Mesta u Sloveniji. Po završenoj osmogodišnjoj školi u rodnom kraju, 1960., pridružio se salezijancima. Gimnaziju je pohađao u Križevcima i Rijeci, a potom je stupio u novicijat salezijanaca. Teologiju je studirao na Teološkom fakultetu u Ljubljani. Na istom fakultetu je i magistrirao 1979. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1973. Od 1973. bio je odgojitelj u malom sjemeništu u Želimlju, a od 1979. upravitelj te salezijanske ustanove. Dvije godine (1982. –  1984.) bio je zamjenik salezijanskog provincijala u Sloveniji. Zatim je četiri godine bio upravitelj Internata za srednjoškolce – Modestovog doma u Celovcu (Klagenfurt) u Austriji. Za provincijala salezijanaca u Sloveniji prvi put izabran je 1988., a od 1994. do 2000. povjeren mu je drugi mandat u istoj službi.

Na svetkovinu Navještenja Gospodinova, 25. ožujka 2000. papa Ivan Pavao II. imenovao ga je nadbiskupom koadjutorom u Beogradu, a ordinarij je od 31. ožujka 2001. Od 2002. član je Papinskog vijeća za jedinstvo kršćana. S njim smo razgovarali o otajstvu Uskrsa, proslavi najveće kršćanske svetkovine u trenutcima sveopće nesigurnosti, aktualnim izazovima za Katoličku Crkvu u Srbiji…

Preuzvišeni, u trenutku sveopće nesigurnosti uzrokovane brojnim ratovima, od kojih je u središtu pozornosti onaj u Ukrajini, kako čuti i doživjeti anđelovu poruku: „Što tražite Živoga među mrtvima?“ (Lk24,5)?

Hvala na pitanjima, uz čestitke za vaš jubilej!

Da, upravo sad i ovdje trebamo jače i cjelovitije čuti i slušati anđelovu poruku! Anđeo hoće reći: u ratovima, u ubijanju, u destrukciji, u denacifikaciji – nema života! Nemojte nikad misliti da ćete putem rata pronaći život ili napredak. Život ćete naći samo u Kristu, u Njegovu uskrsnuću, u životu onih koji žive iz Njega i za Njega; u svemu onomu što je rođeno i učinjeno u Njegovoj ljubavi i prožeto Njegovim duhom. Svi posvećujte svu svoju pozornost pozitivnim traženjima, osobito traženju zajedništva!

Jedna od prvih poruka uskrsla Gospodina bila je: „Ne bojte se!“ (Mt 28,10). Kako pobijediti strah u ovom nesigurnom svijetu?

Samo u Njemu! To jest – ako živimo u Njegovu duhu i u Njegovoj milosti. Svete tajne ili naš sakramentalni život nisu tek neke priče za djecu, nego prava unutarnja energija koja nadjačava sve „divlje zvijeri“ u današnjim arenama života. Moramo se osloboditi emotivna intimizma te autentičnom snagom Duha oslijepiti zavodljive oči straha. To postižemo samo ako se čitavim svojim bićem uključujemo u pozitivne programe; ako činimo dobra djela kao izraz bogosluženja Životu.

U otajstvu Uskrsnuća slavimo pobjedu dobra nad zlom, života nad smrću, vječnosti nad prolaznošću… Koliko su vjernici današnjice, koji su često opterećeni mentalitetom materijalizma i konzumerizma, spremni prihvatiti najveću istinu, ali i tajnu kršćanske vjere?

Po mom skromnom mišljenju, ne radi se samo o tome jesu li vjernici spremni ili ne. Mislim da mi ljudi Crkve premalo iskustveno posredujemo snagu vjere. Današnji ljudi nisu – kao oni na Duhove – „pijani“ od vina vjere, nego tek koliko-toliko ispunjeni blijedom teorijom kršćanstva.

A kako to da ih je s takvom lakoćom ispunio duh materijalizma i konzumerizma? A gdje je naša prevencija? Uvjeren sam da dar vjere danas mogu posredovati samo one zajednice, dakle ne samo pojedinci, nego zajednice koje su „opijene“ vinom Duha te jednostavno zrače Duh budućnosti – apsolutne budućnosti.

Kako na modernom areopagu, koji je često nezainteresiran za vjeru, ne doživjeti sudbinu apostola Pavla da će „nas o tome još slušati“ (usp. Dj 17,32)?

I tu bi vrijedio moj odgovor uz prijašnje pitanje. Uz jedan dodatak: „Ovaj, to jest Isus, jest evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan“ (Lk 2,34). Unatoč našoj želji da se svi ljudi spase, na „njivu svijeta“ ubačeno je mnogo kukolja. Kukolj se naročito bori očuvati svoj identitet; ići „putem propasti“… osporavati ono što je spasonosno. Svi mi prečesto nismo svjesni sudbonosnosti istočnog grijeha i naših osobnih grijeha.

Samo svetost može konsolidirati naš svijet.

Život svakog čovjeka, bilo vjernika, agnostika ili nevjernika, često sliči Isusovu Putu križa. Kako se ne zaustaviti na događajima Velikog petka, nego gledati na Nedjelju Uskrsnuća?

Da, svaki život koji je prožet ljubavlju ima svoj autentični izlaz preko Križnog puta i Velikog petka – u Nedjelju Uskrsnuća. Onoga tko sve radi s pravom i čistom nakanom te ljubi besplatnom ljubavlju, Veliki petak ne može blokirati; naprotiv, jače će ga prebaciti u orbitu Uskrsnuća.

Veliki pak problem današnje kulture i današnjeg mentaliteta jest u „instant-duhovnosti“. Sve mora biti ekspresno. Ali vječnost je nošena samo trajnošću. Zato pravi vjernik – po gledanju evanđelista Ivana – već na Veliki petak kuša Uskrs i u Uskrsu je svjestan da mora i dalje „odumirati“ dok je na putu. Smrt i Uskrsnuće dvije su strane kršćanskog paradoksa.

S obzirom na cjelokupno javno mnijenje koje prevladava u Srbiji, kako se iz te perspektive gleda na Bosnu i Hercegovinu? I kako Vi gledate prije svega na Katoličku Crkvu u BiH?

Stanovništvo Srbije prilično je pluralno. I to u svakom pogledu. Ne želim govoriti o službenim pogledima. Za mene je BiH velik, ali pozitivan izazov. Po mom skromnom mišljenju, pitanje BiH bit će riješeno onda kad sve Biskupske konferencije čitave naše regije budu imale snagu sastati se, iskreno interpretirati čitavo 19. i 20. stoljeće te zatim sjesti za isti stol najprije sa SPC-om, a zatim i Islamskom zajednicom. Ne smijemo više dopuštati „prepucavanje“ nad našim glavama… Odgovorni smo za mladi naraštaj.

Ali – po mom mišljenju – među vjernicima u BiH, osobito katolicima, ima toliko duhovne energije da ona može spasiti situaciju. Zasad je najvažnije da tu duhovnu snagu više ne razbacujemo neodgovorno. Snaga sinergije među svima nama nosi budućnost. Većinski dio mora imati inicijativu. Ujedno: duhovnost i mistika moraju uvijek utjecati na društvenost. Snažno želim da katolici odgoje mnogo društvenih animatora.

U kakvom raspoloženju katolici u Srbiji, napose u Beogradskoj nadbiskupiji, dočekuju svetkovinu Uskrsa? Koji su najveći izazovi, nadanja ili možda strahovi?

Katolici u Srbiji i napose u Beogradskoj nadbiskupiji stvarno su prokušani. Posjeduju neku nenametljivu stamenost. Njihov mali broj je tako dobro povezan sa svim najljepšim u našem društvu da na neki – rekli bismo – spontan način nadvisuje sve oluje vremena. Naime, dobronamjerni vjernici Istoka i Zapada – bez ikakve galame na ulici – snažno podržavaju jedni druge. Iskustva dobivaju iz tolikih mješovitih brakova: oni stvarno imaju iskustvo prave komplementarnosti.

Inače je sada za nas najvažnije ostvarivanje naše Prve sinode. Najvidljiviji i najopipljiviji izraz toga je novi Pastoralni centar Ivana – pape Dobrog. Znakovito je da će njegov kip stati pred taj centar i sve pozivati u Marijansko svetište upravo povodom 60. godišnjice početka Drugoga vatikanuma koji je on sazvao. Duh Božji, koji i kroz velike turbulencije našega vremena vodi k novom jedinstvu, dat će i novi oganj zagrljaju Istoka i Zapada. Tu najveće značenje ima međusobno povjerenje i pretjecanje u poštovanju i ljubavi. Duh će vladati, a besplatna ljubav – ali ne naivna – ne treba se ničega bojati.

Nemoguće Vas je ne pitati o odnosu Katoličke Crkve i SPC-a u Srbiji. Prije nekoliko mjeseci svjedočili smo, zdravom razumu teško prihvatljivu, prikazivanju Blaženog Alojzija Stepinca u paklu na ikoni u jednoj pravoslavnoj crkvi. Kako ste Vi, kao gorljivi zagovornik ekumenizma, to doživjeli?

Ja sam to doživio kako dolikuje „gorljivu zagovorniku ekumenizma“. Konstatirao sam kako je strašno što se tolika većina kršćana ohladila za Isusovu najvreliju i najsrdačniju želju i molitvu: „da svi budu jedno.“ Konstatirao sam koliko još ima nerasvijetljenih putova i kako zbog nedostatka redovita dijaloga rastu nepredvidljive nakaze života.

Kako svi znaju – i iz promptne reakcije poglavara SPC-a po kojoj je lik Bl. Alojzija Stepinca bio odmah uklonjen – ta je nedostojna scena nastajala na povijesnoj, kulturološkoj i duhovnoj periferiji bez znanja vodstva SPC-a. A za mene, a nadam se i za sve nas, to nije bio poziv na sablažnjavanje, nego na revitalizaciju svih naših kršćanskih odnosa. Ako milost nije jača od tame i grijeha – jao nama vjernicima!

U kojoj mjeri blagdani, prije svega Uskrsa/Vaskrsa i Božića, mogu približiti braću i sestre iz odvojenih Crkava? Imate li tijekom tih dana susrete, razgovore i mogu li se osjetiti neki njihovi plodovi?

Samo onoliko koliko dopuštamo da Uskrsli Gospodin može i po nama posredovati svoju milosnu snagu! Što autentičnije slavimo blagdane i što svestranije živimo „novi život“, tim nužnije utječemo jedni na druge. Onda sunce ljubavi i kiša milosti pada jednako na sve.

Pridružujemo se intenzivno na slavljima jedni drugima. Imamo redovito susrete. Svakako, događaji na sjeveroistoku Europe veliki su izazov za sve nas. Osjetljivost, autentičnost i istinoljubivost dat će svoje rezultate.

Ne znam, nadalje, imamo li tu dovoljno mjesta da se dotaknemo svih gorućih pitanja. Recimo, samo ovo pitanje: Kako je moguće da smo baš mi Slaveni tako podijeljeni? Zašto više propagiramo konfesionalnost nego živu vjeru u Uskrslog i cjelovitost Crkve? Zašto sve nas toliko ograničava naša ljudska tradicija? Zašto toliko onemogućujemo prodor snage Duha? Zar nismo i mi kršćani – međusobno podijeljeni – uzrok podjele Europe na dva bloka?

Kad ćemo zaživjeti autentičnu revoluciju Duha koji jedini stvara jedinstvo?

Važno je ovo: da u svakoj zemlji/državi većinska Crkva bude gorljiva za traženje jedinstva.

Koja je Vaša uskrsna poruka katolicima, ali i svim ljudima dobre volje?

Moram reći da me je baš duboko pogodila ova Isusova rečenica: „Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost Njegovu, a sve će vam se ostalo dodati“ (Mt 6,33).

Skromno mislim da prečesto imamo više povjerenja u zemaljsko, negoli u Nebesko kraljevstvo i njegovu pravednost.

Za Uskrs ću se zato još više potruditi najprije tražiti Isusovo kraljevstvo i Njegovu pravednost – to jest svepreobražavajuće odnose u ljubavi Kristovoj. Iskreno svima želim tu predivnu snagu i moć Isusova kraljevstva koje je uspostavio svojim uskrsnućem. Neka slavlje tog blagdana bude za sve nas izvor i nadahnuće da živimo one odnose, i to cjelovite odnose koje nam omogućuje Uskrsli Gospodin.

Nedjelja.ba

FOLLOW US ON: