HomeNeokatekumenski put

Neokatekumenski put u Beogradskoj nadbiskupiji

  • 1. Narav Neokatekumenskog puta definisao je, Njegova Svetost, Jovan Pavle II. kada je napisao: “Priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena”.
  • 2. Neokatekumenski put je na službu Biskupu kao jedan od načina biskupijskog ostvarenja hrišćanske inicijacije i permanentnog odgoja vere.
  • 3. Neokatekumenski put, koji ima javnopravnu osobnost, sastoji se od skupa duhovnih dobara:
  1. “Neokatekumenat”, ili pokrsni katekumenat, onako kako se govori u naslovu II;
  2. permanentni odgoj vere, onako kako se govori u naslovu III;
  3. katekumenat, onako kako se govori u naslovu IV;
  4. katehetska služba, o kojoj se govori u naslovu V, izvršena onako kako je određeno i od osoba onde naznačenih.

(iz statuta neokatekumenskog puta, članak.1, narav neokatekumenskog puta)

 

U prvotnoj Crkvi, dok je svet bio paganski, oni koji su želeli postati hrišćani trebali su započeti „katekumenat”, koji je bio put formacije u pripremi za krštenje. Danas je proces sekularizacije doveo mnoge ljude do napuštanja vere i Crkve: zbog ovog je potreban put formacije kako bi postali hrišćani. Neokatekumenski put nije pokret ili udruženje, već sredstvo u župama, na službu biskupima, za dovođenje k veri mnogih ljudi koji su je napustili. Započeli su ga u 60.-im godinama u jednom od najsiromašnijih predgrađa Madrida Kiko Arguello i Carmen Hernández za vreme kad je nadbiskup Madrida bio Casimiro Morcillo, koji je u toj prvoj grupi vidio istinsko ponovno otkrivanje Reči Božije i praktičnu sprovođenje liturgijske obnove, podstaknute tih godina od strane Koncila.

S obzirom na pozitivna iskustva u crkvama Madrida, 1974. Kongregacija za bogosluženje je izabrala naziv Neokatekumenski put za ovo iskustvo. To je put obraćenja kojim se mogu otkriti bogatstva Evanđelja. Za sve ove godine Put se proširio u više od 900 biskupija u 105 zemalja, s preko 20 hiljada zajednica u 6000 župa. Godine 1987. u Rimu je otvoreno međunarodno misijsko bogoslovsko učilište „Redemptoris Mater” koje prima mladiće čiji je poziv sazreo u neokatekumenskoj zajednici i koji daju svoju raspoloživost da idu po svemu svetu.

Nakon toga mnogi biskupi su sledili iskustvo u Rimu, te danas u svetu postoji više od 100 biskupijskih misijskih bogoslovskih učilišta “Redemptoris Mater” gde se formiraju više od hiljadu bogoslova. Nedavno, kao odgovor na traženje pape za novu evangelizaciju, mnoge porodice koje su završile put, ponudile su se kako bi pomogle poslanje Crkve, odlazeći da žive u najsekularizovanijim i najnehrišćanskijim područjima u svetu pripremajući rađanje novih misionarskih župa.

 Neokatekumenski put je došao u Beogradsku nadbiskupiju 1991. godine za vreme nadbiskupa dr. Franca Perka. U Valjevo je tada došao fra Ivo Bono Mazić franjevac trećeredac i odatle se započelo katehizirati po celoj Srbiji.

Danas je Neokatekumenski put prisutan u osam župa (devet zajednica) Beogradske nadbiskupije: Valjevo, Šabac, Niš, Bor, Zaječar, Smederevo, Užice i Beograd – župa Sv. Josipa radnika. U trima župama: Šabac, Užice i Beograd prisutne su i porodice koje su došle svedočiti hrišćanski život. Te porodice su bile pozvane od oca nadbiskupa Stanislava Hočevara, a poslane od svetog oca pape.

U pastoralu naše nadbiskupije deluju i prezviteri koji su došli iz Biskupijskog misijskog bogoslovskog učilišta Redemptoris Mater iz Pule, odnosno s Neokatekumenskog puta; to su Marko Trošt u Nišu, Antun Kragol u Šapcu i Valjevu, Leonid Bevza u Boru i Zaječaru, Zygmunt Ciba u Užicu, Geremia Massa u Smederevu, te Jovan Vejin i Grzegorz Chudek u Beogradu, kao i prezviteri koji više nisu ovde, a došli su kao prvi: gore spomenuti fra Ivo Bono Mazić, Drago Žumer i Girolamo Iacobucci.