Obraćanje kardinala Puljića papi Franji na kraju susreta biskupa mediteranskih zemalja
“Zadovoljni smo što smo, tijekom ovih dana, susreli srca otvorena slušati i razmišljati s nama te zajedno tražiti načine suradnje i potpore”
Susret biskupa mediteranskih zemalja završen je pohodom pape Franje koji se, 23. februara 2020. u bazilici sv. Nikole u 8.30 sati susreo s biskupima zemalja Sredozemlja okupljenim na ovom susretu održanom od 19. do 23. februara u talijanskom gradu Bari pod geslom „Mediteran, granica mira” 2020.. Na susretu su također sudjelovali predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski, i mons. Tomislav Rogić, biskup šibenski, te nadbiskup metropolit beogradski mons. Stanislav Hočevar, delegat Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda.Prigodnu riječ Svetom Ocu uputli su: predsjednik Talijanske biskupske konferencije kardinal Gualtiero Bassetti, zatim nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić Puljić, predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, apostolski upravitelj Latinskoga jeruzalemskog patrijarhata nadbiskup Pierbattista Pizzaballa i alžirski nadbiskup Paula Desfargesa, predsjednika Sjevernoafričke biskupske konferencije (CERNA). Nakon ovog susreta papa Franjo predvodio je na Trgu Viktora Emanuela II., prvoga kralja ujedinjene Italije, Euharistijsko slavlje. Kardinal Puljić u bazili sv. Nikole u ime sudionika susreta obratio se papi Franji sljedećim riječima:
Sveti Oče!
Srdačno Vas pozdravljam i zahvaljujem svima koji su dali svoj doprinos u organiziranju ovog susreta, a posebno Talijanskoj biskupskoj konferenciji. Za nas biskupe, koji dolazimo iz zemalja u kojima su katolici manjina, ovo „okupljanje“ vidljivi je znak pozornosti i bratstva među Crkvama Sredozemlja. I danas smo radosni da se možemo ujediniti s Vama u Euharistiji u ovom gradu tako bogatom poviješću i u pokrajini Apuliji gdje i ja nalazim svoje korijene.
Sveti Oče, drago mi je izvijestiti Vas da smo tijekom radnog dijela susreta tražili načine da se ostvari mogućnost kretanja, jednakopravnosti i vjerske slobode u svim zemljama našeg Mediterana. Kao pastiri postali smo glas boli i stradanja naših Crkava i naših naroda. Na sjeveroistoku Sredozemlja, koncem dvadesetog stoljeća proživjeli smo, u većoj ili manjoj mjeri, zimu ubijanja, razaranja i progona. Ali nije proljeće ni za sjevernu Afriku i za Bliski istok gdje Crkve trpe rane i patnje, u obliku nasilja, sukoba i podjela svih vrsta, koje su najvećim dijelom uzrokovale bogate zemlje.
Sveti Oče, srce nam se slama zbog odlaska brojnih mladih ljudi uzrokovanog ratom, nepravdom i bijedom. Ipak, utjeha su nam oni mladi koji ostaju pokazujuću izvanrednu hrabrost i veliku ljubav prema zemlji i ljudima s kojima su rasli. Drago nam je vidjeti i veliki broj starijih ljudi koji duboko vjeruju da sadašnjost i budućnost nije ponajprije u rukama moćnika ovoga svijeta nego u rukama Božjim. Kao biskupi iz tih zemalja često smo među najsnažnijim zagovornicima dijaloga u jednakopravnosti i ljubavi prema mjesnoj Crkvi i narodu.
Tijekom ovog susreta nismo puno govorili o duhu sekularizma i konzumizma koji iznutra nagriza dušu čovjeka i Crkava. Sjećam se riječi jednog kardinala iz zapadne Europe koji mi je, prigodom pohoda u Sarajevu u teškim ratnim danima, rekao: “Ne znam, je li teže tebi gledati srušene crkve ili meni vidjeti prodane crkve jer mnogi katolici više ne osjećaju želju za molitvom”. Svetosti, neprijatelj stalno želi prikazati svoju kulturu smrti kao kulturu života i zimu kao proljeće.
Zadovoljni smo što smo, tijekom ovih dana, susreli srca otvorena slušati i razmišljati s nama te zajedno tražiti načine suradnje i potpore. Imamo potrebu da se osjetimo praćeni i potpomognuti pred moćnicima od kojih tražimo da više rade na izgradnji mira, dijaloga i suradnje. Osjećamo važnim da nas posjete drugi pastiri naših Crkava i dan nam pomognu pronaći načine da ostvarimo svoje poslanje u ovome svijetu. Raduje nas svaki puta kada netko posjeti naše crkve i naše zemlje pokazujući svima da nismo sami nego da imamo “veće” i “snažnije” zajednice koje su spremne braniti nas i priznati nas u odnosu zajedništva i bratstva.
Sveti Oče, želim izraziti našu zahvalnost što ste došli među nas ovom prigodom. Zahvaljujem također što ste pohodili brojne mjesne Crkve u zemljama u kojima smo, kao kršćani, manje brojni.
Hvala, Sveti Oče! Rado ćemo moliti za Vas!
(kta/kmc)