Papina konferencija za tisak u zrakoplovu na povratku iz Bangladeša
Putovanje smatram uspješnim kad se uspijem susresti s narodom – uvjerenje je kojim je papa Franjo završio konferenciju za tisak, održanu u zrakoplovu na povratku iz Bangladeša u Rim. Konferencija je započela pola sata nakon polijetanja iz zračne luke u Dakhi, a tijekom tih 58 minuta provedenih s novinarima, Papa je, među ostalim, govorio o humanitarnoj drami etničke skupine Rohinhya, o nuklearnom razoružanju, te o mogućnosti – koja je, međutim, za sada još daleka, ali je željena – putovanja u Kinu.
Putovanje mi čini dobro kada se uspijem susresti s narodom u zemlji koju posjećujem, s Božjim narodom. Kad uspijem razgovarati s njima, pozdraviti ih… Narod je upravo dubina neke zemlje. Kada to uspijem pronaći, sretan sam – kazao je Sveti Otac.
Nakon Papina izričita poticaja novinarima da mu postavljaju pitanja o putovanju, prvo je pitanje odmah dotaklo osjetljivu temu koja je u zadnje vrijeme u središtu zanimanja svjetskih medija, a koja se odnosi na dramu naroda Rohingya, najprogonjenije etničke skupine u svijetu. Novinari su željeli znati kako je došlo do onog neočekivanog trenutka kada je Papa, u petak, zagrlio skupinu izbjeglica pred očima cijelog svijeta. Bila je to humana gesta počinjena nakon više tjedana tijekom kojih su mnogi raspravljali o tomu zašto je papa Franjo odlučio ne izgovoriti ime tog naroda u svojim službenim govorima u Mjanmaru i Bangladešu.
Kako bi to objasnio, Papa je dao primjer adolescenta koji može reći ono što misli, ali to čini zatvarajući vrata drugomu u lice, i u tom slučaju – kako je rekao – poruka ne stiže do njega. A ja želim da moja poruka stigne. Zbog toga, da sam u službenom govoru rekao onu riječ, bio bih zatvorio vrata u lice. Ali, opisao sam situacije – pravâ, da nitko ne smije biti isključen, državljanstvo – kako bih si omogućio da u privatnim razgovorima idem i dalje – napomenuo je papa Franjo te dodao – Vrlo sam zadovoljan razgovorima koje sam imao jer, recimo to tako, nisam zalupio vratima u lice drugima, i to javno, nego sam imao zadovoljstvo dijalogizirati, pustiti da drugi govore, i reći ono što ja mislim, i poruka je tako stigla – istaknuo je Papa.
Sveti je Otac potom opisao trenutke proživljene nakon Međureligijskoga susreta u Dhaki. Rekao je da je plakao zajedno s predstavnicima naroda Rohingya, i da se naljutio i od onih koji su ih pokušali prebrzo odvesti s pozornice zatražio da ih poštuju. Kazao je, osim toga, kako je ideja o završnoj molitvi, u kojoj su se svi na pozornici okupili u polukrugu – što je Papa opisao najsnažnijim prizorom tog putovanja – rođena na licu mjesta, te da ga je na to potaknula nazočnosti vođâ drugih religija. Potaknut još jednim pitanjem Sveti je Otac kazao da je htio otići u kamp u kojemu žive Rohingya, ali to nije bilo moguće zbog organizacijskih problema.
Na pitanje o Aung San Suu Kyi, dobitnici Nobelove nagrade zbog borbe za demokraciju u Mjanmaru, bivšoj Burmi, a koja je danas u središtu kontroverznih mišljenja budući da je državna savjetnica i ministrica vanjskih poslova, Papa je kazao da je u toj zemlji teško procijeniti što je najbolje učiniti, jer je Mjanmar politički tek u razvoju. To je zemlja u tranziciji koja ima mnogo kulturalnih vrijednosti iz prošlosti, ali je politički u tranziciji. Zbog toga se sve mogućnosti imaju ocjenjivati i s tog vidika – napomenuo je Papa.
Potom se prešlo na temu nuklearnoga oružja. Tako je na pitanje jednoga novinara što se danas promijenilo u odnosu na vrijeme Ivana Pavla II. koji je 1982. godine kazao da je nuklearna opcija moralno prihvatljiva, papa Franjo je istaknuo da smo danas na rubu legitimnosti posjedovanja i uporabe nuklearnoga oružja, i to zato što se nuklearno oružje razvilo, postalo je sofisticirano i okrutno, i sposobno uništiti ljude ne dotičući strukture.
Novinare je zanimalo i Papino mišljenje o evangelizaciji, koja – kako je kazao novinar postavljajući pitanje – u nekim sredinama može stvoriti napetosti, Sveti je Otac, navodeći riječi Benedikta XVI., ponovno istaknuo da Crkva ne raste kroz prozelitizam, nego privlačeći. Što se pak tiče apostolskih putovanja, posebice nekih koja su bila predviđena, ali su poslije odgođena, poput onoga u Indiju, papa Franjo je istaknuo prostornost tog podkontinenta za koji bi bilo potrebno posebno putovanje, a za sada u tom smislu – kako je rekao – postoji samo nešto više od ideje.
Putovanje u Kinu – dodao je Papa – nije u pripremi. Volio bih, to nije tajna. Razgovori su s Kinom na visokoj kulturalnoj razini… a tu je i politički dijalog, posebice što se tiče Crkve u Kini, s pitanjem patriotske Crkve, podzemne Crkve; valja ići korak po korak, obzirno, kao što se i radi … sa strpljenjem. Ali, vrata su srca otvorena – kazao je papa Franjo.
(rv/kmc)