3. Nedjelja došašća – propovijed patra Mislava Skelina SJ
U životu onih koji svoju vjeru nastoje iskreno živjeti pitanje o tome što je Volja Božja jest jedno od najvažnijih, a često i najtežih pitanja. Riječ Božja koja nam se naviješta u trećoj nedjelji Došašća govori nam o Volji Božjoj iznenađujuće kratko, jednostavno i jasno. Sveti Pavao je u Prvoj poslanici Solunjanima vrlo odlučan: „Uvijek se radujte! Bez prestanka molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu“. Pokušamo li na umjetan način izazvati osjećaj radosti, a prije toga nismo učinili ništa da uspostavimo barem nekakav red u našem životu, znamo da će takvi pokušaji biti uzaludni. Osim što su uzaludni, oni katkada završavaju i tragično. Različite ovisnosti koje uništavaju mnoge ljudske živote jesu zapravo potrage za radošću i ispunjenjem. Mnogi su koji ne vjeruju da istinska sreća postoji, ili ju nemaju hrabrosti tražiti, i zato rješenje traže u kratkotrajnim iluzijama sreće, u senzacijama i surogatima. Ono što čovjeka istinski raduje jest smisao, ljubav, istina, red. Oni prije svega trebaju biti u meni samome, a tek onda u svijetu. Naše vrijeme života prolazi prilično brzo, i utrošiti ga na čekanje da se svijet popravi, prilično je uzaludno. Stare uzrečice glase: Sve je u glavi, ili: bit će ti onako kako si sam napraviš. Sveti Ignacije Lojolski kaže: „Zao čovjek rado sumnjiči druge; tako i onaj koji trpi od vrtoglavice misli da se sve okreće“. Blaženi Alojzije Stepinac nije slučajno naglasio: “Nema važnije zadaće u životu pojedinca negoli vlastita duhovna izgradnja”. Ako sam tražitelj smisla, ljubavi, istine, reda, tada u svijetu oko mene može biti velik nered, ali u meni je mir. Duboko u meni je radost koju mi nitko i ništa ne može oduzeti. Ona rasvjetljuje moje križeve i moje tuge. I kada su oblaci crni, znam da je iznad njih sunce koje će se ipak pokazati. I u tamnim noćima, znam da će osvanuti jutro. Ne radi se o naivnosti. Sveti Pavao zapovijeda veliku pažnju: „Proroštva ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite!“ Pokušajmo zamisliti, da su u Hrvatskoj u zadnjih dvadesetak godina, ona silna energija i riječi koji su bili utrošeni na pesimizam i kukanje, bili utrošeni na razmišljanja o tome što bi se moglo dobroga napraviti i na poticanje i ohrabrivanje, Hrvatska bi zasigurno bila sretnije mjesto. Ipak, vratimo se onome što možemo učiniti. Sveti Pavao nam predlaže redoslijed: radovati se, moliti, zahvaljivati. Mi bismo ga mogli prenijeti u život i obrnuto: započeti sa zahvaljivanjem, nastaviti s molitvom i tako doći do radosti. Svaki događaj, svaka potreba, sve okolnosti mogu biti razlogom zahvaljivanja. Zahvaljujem Bogu što postojim, što živim u ovom vremenu i mjestu, i što mogu sebi i drugima donositi i učiniti neko dobro. Veličam Gospodina jer gleda na neznatnost onih koji mu ponizno služe, jer je dobrota njegova nad onima što se njega boje. Tako živeći, molit ću za moje potrebe i potrebe moje braće i sestara, za mene i za svijet. Sveti Augustin kaže: „Mi smo vremena. Kakvi jesmo takva su vremena”. Zahvala, molitva i radost znakovi su prisutnosti Duha Gospodnjeg, onog koji se spominje u Knjizi proroka Izaije. Duh Gospodnji daje pomazanje i poslanje blagovjesnikom biti siromasima, iscijeliti srca slomljena, zarobljenicima proglasiti slobodu, sužnjima oslobođenje. Svečanim čitanjem ovoga teksta iz knjige Izaijine u nazaretskoj sinagogi, Isus će najaviti svoje poslanje i djelovanje. Slijedeći iste retke, i mi nasljedujemo Isusa i svjedočimo za svjetlo.
(rv/kmc)