HomeBlagovest

Rađanje Blagovesti

Godine 1924. za skopskog biskupa imenovan je biskup dr Janez – Ivan Gnidovec, lazarista iz Slovenije. Tokom nekoliko godina do njegovog dolaska ova biskupija bila je bez pastira. Naime, u duhu tzv. Srpskog konkordata, Skopska nadbiskupija bila je ukinuta u korist Beogradske. Po toj reformi, dr Gnidovec je postao prvi skopski biskup, s rezidencijom u Prizrenu.
Osim današnje Makedonije i Kosmeta, pod novu Skopsku biskupiju potpadali su i čitav novopazarski Sandžak i deo Crne Gore. Uz brigu za stare katoličke župe na ovom prostranom području, trebalo je voditi pastora1nu brigu i o ljudima koji su se u posleratnim godinama silom prilika ovde naselili. Bilo je vrlo malo bogoslužnih objekata i, naravno, nedovoljno sveštenika. Trebalo je pronaći neki način da se održi barem nekakva veza između župskih centara i raštrkanih vernika. Tada je biskup Gnidovec sa skopskim župnikom isusovcem Franjom Jambrekovićem i njegovim provincijalom ocem Prešernom zaključio da u Skoplju treba osnovati župski list koji bi bio veza između župnika i vernika u dijaspori.
Početkom korizme 1928. godine stvar je dozrela i odlučeno je da časopis mora da izađe do Uskrsa. Pripremni radovi završeni su pred sam praznik, što je Jamberkovićevom pomoćniku ocu Bukoviću dalo ideju da se list nazove Blagovest. On je takođe napisao i uvodni članak u kojem je obrazložio cilj časopisa. Tema tog broja bilo je slavljenje Uskrsa.
Prvi broj izašao je u 500 primeraka i imao je samo četiri stranice. Poslat je u kovertama svim poznatim vernicima u dijaspori. Zanimljivo je da je već drugi broj, koji je izašao u aprilu 1928. godine, doneo sliku i kratak životopis blažene Ozane Kotorske.
Međutim, uskoro su iskrsli razni problemi. Prigovor su uputili skopski vernici albanske narodnosti, koji su tražili da u časopisu bude nešto napisano i na njihovom maternjem jeziku. Iako je ovaj problem u to vreme bio gotovo nerešiv, ipak je objavljena jedna pesma na albanskom jeziku. Problem je takođe predstavljalo i to što je u južnim krajevima latinica i među odraslima, a pogotovo među mladima, bila veoma slabo poznata. Međutim, dobra volja i uzvišeni ciljevi kao i uvek pronašli su rešenje. U duhu pomenutih principa, Blagovest je priličan broj članaka počela da objavljuje na ćirilici.

Novi pravac

Prema propisima Srpskog konkordata i na zahtev kako Svete stolice tako i državnih vlasti, biskup Gnidovec je 1934. godine preselio biskupsku rezidenciju iz Prizrena u Skoplje. Međutim, isusovci su tada napustili ovaj grad. Kao jedan od najskromnijih među brojnim verskim časopisima u tadašnjoj Jugoslaviji, časopis Blagovest zbog toga je trebalo da prestane da izlazi. Ipak, na molbu biskupa Gnidovca, novi dušebrižnik Skoplja i dijaspore Alojz Turk preuzeo je redakciju časopisa i počeo da se brine za njegovo izlaženje. U uredničko veće uključili su se i ostali sveštenici Skopske biskupije, naročito mons. Kordin, direktor malog semeništa u Prizrenu Branko Dorčić i janjevački župnik Viktor Zakrajšek.
Proširio se i sadržaj lista, jer je Blagovest pred sobom imala mnoge zadatke. Naime, trebalo je da vernike koji su živeli u nekatoličkoj sredini i bili udaljeni od svojih duhovnih sedišta, pouči o novonastalim prilikama na koje nisu navikli, zatim da učvrsti katolike u veri i pouči ih o najvažnijim verskim istinama, a istovremeno ih uputi na bratski odnos prema onima koji su bili puni predrasuda prema katolicima i katoličanstvu, kao i da im pruži važne informacije. Tako se polako prelazilo na rad na međusobnom upoznavanju i zbližavanju.
Prosečan mesečni tiraž dostizao je 2500 primeraka. Štampalo se ručnim slogom, u početku u štampariji Dimitrijevića u Skoplju, a kasnije u Bitolju.
Iako su sam nastanak časopisa pratili brojni problemi, kako je vreme odmicalo situacija se menjala nabolje. Interes za Blagovest je rastao, a samim tim i broj pretplatnika. Porastao je i broj zainteresovanih iz drugih krajeva države.
Inače, u to vreme, pa sve do početka Drugog svetskog rata, u izdanju Beogradske nadbiskupije štampani su molitvenici, pesmarice, katehizmi i kalendari, sa čime je nastavljeno i u posleratnom periodu. Godine 1935. Nadbiskupija je izdala šematizam pod nazivom:Shematismus cleri Archidioceseos Beogradensis et Semendriensis, a za katolike nemačke narodnosti u Beogradu je izlazio nedeljnik St. Raphaelsblatt.
Čim je počeo rat, urednik Blagovesti vlč. Turk morao je kao mobilisani vojni sveštenik da ode na front. Aprilski broj koji je upravo bio dopremljen iz štamparije izgoreo je u zgradi Biskupije, pogođenoj i uništenoj 6. aprila 1941. godine. Nešto kasnije, tokom bugarske okupacije, izlaženje lista bilo je zabranjeno, a i uslovi za to svakako bi bili nemogući jer je većina vernika morala da napusti Makedoniju.

Oživljavanje

Vrlo brzo po završetku rata pristupilo se obnavljanju lista. Međutim, skopske štamparije bile su pretrpane poslom jer je trebalo postaviti temelje novom književnom makedonskom jeziku. Zato je prvi posleratni broj Blagovesti izašao u Nišu, i to u martu 1946. godine. U tadašnjem uredničkom veću bili su: Alojz Turk kao glavni urednik, a kao članovi: mons. Viktor Zakrajšek, dr Janez Jenko i dr Milorad Avramović. U Nišu su odštampana četiri broja. Pod naslovom »Iza ratne stanke«, uvodnu reč za oživljenu Blagovest napisao je skopski biskup dr Smiljan Čekada. Zanimljivo da je tada, u cilju smirivanja napetosti i što bolje saradnje i međusobnog upoznavanja, većina članaka štampana na ćirilici.
Tokom 1946. godine Blagovest se definitivno preselila u Beograd, a uredništvo je, sve do svog imenovanja za apostolskog administratora Slovenačkog primorja, preuzeo nadbiskupski konsultor dr Janez Jenko.
I u posleratnim godinama ovaj list nastavio je da igra veoma važnu ulogu u informisanju i obrazovanju katolika u celoj zemlji, pogotovo zato što je tokom dužeg niza godina bio jedini verski mesečni časopis opšteg karaktera u Jugoslaviji. Ovog puta redakcija Blagovesti počela je da izdaje i prve molitvenike i katehizme na više jezika: na srpskom (na ćirilici), na hrvatskom, na slovenačkom kao i na makedonskom.
Takođe se tragalo za načinom kako da se bolje neguje crkveno pevanje, pa su lazaristi izdali crkvenu pesmaricu u spomen 1100-godišnjice dolaska sv. Ćirila i Metodija (863–1963). Redakcija listaBlagovest odštampala je istu pesmaricu 1972. godine, takođe pod naslovom Blagovest. Pored pesama na hrvatskom i slovenačkom jeziku za liturgijsku godinu i narodne pobožnosti, ova pesmarica sadržala je i kratki molitvenik.
Po odlasku dr Janeza Jenka, delo i reč glavnog urednika ovog lista preuzeo je tadašnji beogradski nadbiskup mons. Alojz Turk. Blagovestse i dalje razvijala, ali je nadbiskup Turk decembra meseca 1984. godine pred svoj odlazak iz Beograda najavio prekid njenog izdavanja.

Ali na Božić 1987…

…tadašnji nadbiskup mons. Franc Perko i nekolicina sveštenika odlučili su da vernicima vrate časopis. Od tada su njegovi glavni urednici bili: dr Marko Čolić, otac Zvonko Blaško, fra Leopold Rochmes i sadašnj vlč. Stjepan Barišić. Novi urednici, ali i nove mlade snage, vratili su Blagovest na izvore i ona je ponovo postala list Beogradske nadbiskupije, most koji spaja župe, dolazi do svih vernika i donosi im vesti iz domaće Crkve, poučava ih u pravoj veri i informiše o događajima vezanim za Crkvu u svetu. Ona se obraća mladima, deci, otvorena je za različite nove pokrete unutar Crkve, posvećuje veliku pažnju ekumenizmu i širi ruke prema svima koji su na bilo kakav način prisutni u okvirima našeg suživota.

Danas

Godine 2002. milanski nadbiskup kardinal Karlo Marija Martini blagoslovio je Katolički medija centar u kojem se danas uređujeBlagovest i pripremaju različite brošure, kao i plakati i razne knjižice. Godine 2004. beogradski nadbiskup Hočevar, koji je od svog dolaska u Beograd 2000. g. pružao veliku podršku razvoju ovog lista, pokrenuo je izdavanje nove edicije knjiga »Treći milenijum«. Kao prva u toj seriji izašla je knjiga pod naslovom Ne postoje dva Hrista, koja sadrži vrlo inspirativna predavanja kardinala Valtera Kaspera.
Blagovest danas nastoji da se što više prilagodi novim zakonima medija. Naš časopis veoma je svestan važnosti medija u današnjem društvu i stoga bi upravo mediji na neki način morali da budu prožeti Hristovim duhom, duhom Božjim.
Blagovest je vaš list,
da bi svaki od vas vernika
preko Blagovesti postao »blagovesnikom Balkana«.